Federaciji BiH nedostaje 200.000 radnika za održiv mirovinski sustav

U Federaciji Bosne i Hercegovine za očuvanje postojećih radnih procesa nedostaje oko 40.000 radnika, dok za očuvanje sustava mirovinskog osiguranja, prema upozorenjima stručnjaka, nedostaje oko 200.000 radnika, prenosi N1.

Pitanje reindustrijalizacije i očuvanja domaće radne snage danas je pitanje dugoročne stabilnosti gospodarskog i socijalnog sustava, poručio je inicijator ideje o reindustrijalizaciji FBiH i član Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH Adnan Smailbegović.

Ukazao je kako problem nedostatka radne snage više nije isključivo pitanje gospodarstva, nego pitanje funkcioniranja cjelokupnog društvenog sustava, uključujući mirovinski i zdravstveni sektor.

„Ako nemamo dovoljno zaposlenih ljudi, dugoročno neće imati tko puniti mirovinske fondove, financirati zdravstveni sustav i nositi gospodarski razvoj zemlje. O ovome moramo govoriti otvoreno i bez uljepšavanja stvarnosti“, poručio je Smailbegović.

Nepovoljan odnos zaposlenih i umirovljenika

Posebno je naglašeno kako Federacija BiH danas ima jedan od najnepovoljnijih odnosa između broja zaposlenih i umirovljenika u Europi.

Prema dostupnim podacima, na jednog umirovljenika dolazi svega oko 1,15 zaposlenih radnika, dok europski prosjek iznosi oko 1,7, a pojedina europska gospodarstva imaju i više od tri radnika na jednog umirovljenika.

Prema izjavama nadležnih rukovoditelja, iz godine u godinu odnos broja zaposlenih i umirovljenika u FBiH slabi. Tako je 2023. godine broj umirovljenika iznosio 444.666, broj zaposlenih 541.261, a broj nezaposlenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje 273.229, odnosno 1,22 zaposlena na jednog umirovljenika i 1,98 zaposlenih na jednog nezaposlenog.

U 2025. godini broj umirovljenika značajno raste i iznosio je 465.392, broj zaposlenih 547.390, a nezaposlenih 255.482, što govori o omjeru zaposlenih i umirovljenika od 1,17 te omjeru zaposlenih i nezaposlenih od 2,14.

Čak i kada bi se svi nezaposleni s evidencije Zavoda za zapošljavanje odmah zaposlili, što je, naravno, nemoguće, i u tom slučaju omjer bi bio 1,72 zaposlena po umirovljeniku.

„To nije statistički problem, nego pitanje održivosti sustava. Ako želimo dostići europski prosjek i dugoročno stabilizirati mirovinski i gospodarski sustav, trebamo oko 200.000 radnika više nego što ih imamo danas“, izjavio je Smailbegović.
Odlazak mladih i potreba za reindustrijalizacijom

Upozorio je i na kontinuirani odlazak radno sposobnog stanovništva, posebno mladih ljudi, koji zbog nedostatka perspektive napuštaju Bosnu i Hercegovinu.

„Ljudi ne odlaze samo zbog plaća. Odlaze jer ne vide sigurnost, stabilnost i mogućnost da ovdje planiraju svoju budućnost. I upravo zato više nemamo luksuz čekanja i odgađanja ozbiljnih gospodarskih odluka. Kao ključni odgovor na postojeće izazove potrebno je dugoročno ulaganje u industrijsku osnovu ove zemlje, odnosno potrebna je sustavna reindustrijalizacija i snažniji razvoj proizvodnih kapaciteta“, istaknuo je Smailbegović.

Naglasio je kako industrija ima središnju ulogu u razvoju gospodarstva jer izravno generira najveći broj radnih mjesta i pokreće cijeli lanac drugih djelatnosti, od transporta i logistike do energetike i usluga.

„Reindustrijalizacija nije pitanje jedne industrije ili jednog sektora. Jedna tvornica ne otvara samo radna mjesta unutar svojih pogona, nego pokreće cjelokupno lokalno gospodarstvo“, rekao je Smailbegović.

Potrebne investicije, reforme i modernizacija

Kao prioritetne mjere navedeni su privlačenje stranih investicija, poticanje domaćih kompanija na investiranje i širenje proizvodnje, smanjenje opterećenja rada, povećanje produktivnosti i ulaganja u tehnologiju, kao i ozbiljne reforme u sustavu obrazovanja.

„Prespori smo kao sustav i izuzetno nekonkurentni na regionalnom i širem tržištu, posebno europskom. Ne pratimo u dovoljnoj mjeri zelene reforme i europske politike vezane za zelenu energiju, propustili smo i propuštamo priliku da konkurentnost povećavamo grantovima iz Plana rasta, nedovoljno pratimo pravila tržišta u EU i brojne druge mjere ukazuju na potrebu ozbiljnih sustavnih zahvata kako bi se stanje popravilo“, naveo je Smailbegović.

Dodao je kako reindustrijalizacija podrazumijeva i pitanja modernizacije, digitalizacije, primjene umjetne inteligencije, bržeg i učinkovitijeg financijskog poslovanja te opće modernizacije gospodarstva.

Radnička stanogradnja kao razvojna politika

Jedan od ključnih fokusa je i sustavna radnička stanogradnja s ciljem zadržavanja domaće radne snage.

„Stanovi za radnike nisu socijalna mjera, nego ozbiljna razvojna i industrijska politika. Danas mnogi mladi, i kada rade, nemaju realnu mogućnost kupiti stan. To izravno utječe na odluku da napuste zemlju. Moramo im stvoriti uvjete da ovdje vide budućnost i da žele privređivati u svojoj zemlji.

Kada čovjek zna da kroz svoj rad može riješiti stambeno pitanje, tada ostanak u Bosni i Hercegovini postaje realna i održiva odluka. Cilj radničke stanogradnje je omogućiti radniku da za najviše 100.000 KM može kupiti pristojan stan koji će otplaćivati sljedećih 15 do 20 godina uz ratu u prosjeku od 600 KM.

Najuspješnije države svijeta ozbiljno ulažu u stanovanje, infrastrukturu i kvalitetu života radnika jer znaju da bez ljudi nema ni gospodarstva. Konkurencija u okruženju zaista je očita i velika. Susjedne i druge zemlje rade ozbiljne strategije privlačenja radne snage kroz povećanje izdvajanja, preusmjeravanje troškova, bolju zdravstvenu i socijalnu zaštitu, stambena rješenja za mlade, promjene u radno-pravnom okruženju i drugo. Ako i mi u BiH ne budemo prilagođavali svoje propise, ostat ćemo nekonkurentni i jednostavno bez modela kojim bismo motivirali i zadržali naše ljude da rade u svojoj zemlji.

Poslodavci ne mogu sami mijenjati ovo okruženje tako da podižu primanja svojih radnika jer je riječ o pitanju tržišta, produktivnosti, konkurentnosti i drugim okolnostima. Moramo biti razumni i partnerski razmišljati o budućnosti gospodarstva i zemlje u cjelini“, izjavio je Smailbegović.

Strani radnici nisu trajno rješenje

Istaknuto je i kako će u određenom razdoblju biti potrebno angažiranje strane radne snage zbog nedostatka domaćih radnika na tržištu, ali da to ne može predstavljati trajnu zamjenu za domaću radnu snagu.

„Strani radnici nisu i ne mogu biti zamjena za domaću radnu snagu. Čak ni pokušaj da se nedostatak radne snage ondje gdje je najnužnije nadomjesti stranom radnom snagom, vidimo da ne daje odgovarajuće rezultate.

Usporedbe radi, dok u cijeloj BiH kvote za rad stranaca iznose oko sedam tisuća, u zemljama okruženja i šire, sa sličnim gospodarstvima, broj stranih radnika doseže i od 120.000 do 200.000. Oni mogu pomoći da sustav funkcionira danas, ali samo domaća radna snaga, koja ostaje i razvija se ovdje, može osigurati dugoročnu stabilnost gospodarstva i društva. To su dvije različite stvari i ne smijemo ih miješati“, kazao je Smailbegović.

Vrijeme za ozbiljne reforme

Naglašeno je kako Bosna i Hercegovina više nema prostora za odgađanje ozbiljnih gospodarskih reformi i strateških odluka.

„Svaka godina u kojoj ne djelujemo dodatno slabi sustav i produbljuje jaz između Bosne i Hercegovine i razvijenih europskih gospodarstava. Danas odlučujemo kakvu ćemo zemlju imati za dvadeset godina.

Mi ne govorimo samo o ekonomskim pokazateljima. Govorimo o tome da mladi ljudi ostaju ovdje, da obitelji imaju sigurnost, da kompanije investiraju i da Bosna i Hercegovina postane zemlja u kojoj se može planirati budućnost.

Ako želimo stabilno gospodarstvo, veće plaće i manje odlazaka ljudi, onda moramo ozbiljno razgovarati o proizvodnji, produktivnosti i reindustrijalizaciji. Bez snažnog gospodarstva nema ni snažnog društva.

Trenutno su određene inicijative iz ovog paketa otišle prema nadležnim ministarstvima i očekujemo skori poziv na nastavak konzultacija i razvijanja inicijativa, a zbog važnosti ovih pitanja tražit ćemo da se razmotre i na jednoj od prvih sljedećih sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH.

Industrijalizacija, pa tako i reindustrijalizacija, zahtijeva jasne reforme, propise, prilagodbu unutarnjem i vanjskom tržištu, pokretanje malih biznisa kao potporu većim sustavima, dakle ozbiljne i šire zahvate kako bismo motivirali i poslodavce i radnike da na svaki način investiraju ovdje u zemlju i da tu traže svoja trajna rješenja“, zaključio je Smailbegović.