Imotski se oprašta od Ante Ćorušića! Bio je čovik iz naroda; kao doktor i ravnatelj, svima je pomagao!

Tragična smrt dugogodišnjeg ravnatelja najveće hrvatske bolnice, KBC-a Zagreb, prof. dr. Ante Ćorušića (66), koji je nesretnim slučajem poginuo u ponedjeljak ujutro u krugu svoje bolnice, šokirala je i Imotsku krajinu, posebno njegov rodni Lovreć i susjednu Cistu Provo. Prema dosad dostupnim informacijama, dr. Ćorušić je pao s visine oko sedam metara, s protupožarnih stepenica, te je na mjestu preminuo, piše Slobodna Dalmacija.

Utorak ujutro u Lovreću vrlo malo ljudi, nešto po kafićima i svi uistinu nevoljko pričaju o tom tragičnom događaju. Nitko zapravo i nije voljan predstaviti se, već nam kažu da bi sve izjave u vezi njihovog poznatog sumještanina, bile na vlas iste, a to je kako je njihov doktor Ante bio dobar čovjek, što je u ovom krševitom kraju i najvažnije, ali i čovjek koji je u svakom trenutku bio pri ruci svima koji su ga ili osobno poznavali ili bi se predstavili da su prijatelji njegovih poznanika i prijatelja. O njegovom domoljublju da i ne govorimo...

- Brate mili, samo sam ga ja zamolio na desetke puta i ne za mene, nego za moje prijatelje da im bude pri ruci kada stignu u Zagreb, bilo na pregled, bilo za kakvu intervenciju. Pa, netko će reći da smo, a samo zato što je čovjek iz našega mjesta, imali neke privilegije, ali vjerujte bilo je ljudi koje i nisam poznavao, a u svoje ime sam ga zamolio da ljudima ako može pomogne. I nikada nije rekao da neće ili ne može. Bio je ljudina i izgubili smo vrlo velikog čovjeka, domoljuba i stručnjaka, reče nam jedan vremešni Lovrećanin, kojega smo zatekli ispred mjesne trgovine.

Slični komentari bili su i u susjednoj Cisti Provo, gdje je uvaženi profesor Ćorušić obvezno navraćao na kavu u tamošnje ugostiteljske objekte, kako bi popričao sa Cišćanima. Zapravo, njegova rodna kuća nalazi se tik uz prometnicu između Ciste Provo i Lovreća.

- Da, dolazio je obvezno, ponajviše za vrijeme svojih godišnjih odmora, jer mu je tu s ruke, bez obzira što je rodom Lovrećanin. Poznavali smo ga kao duševnog čovika, onog baš iz naroda. Sa svakim je imao lipu rič, razgovarao bi gdje bi ga i susreli ljudi, bilo vani, bilo negdi u gostionici. Uz kavu bi pričali o starim običajima našega kraja. Silno je volio svoj Lovreć, sredio je i rodnu kuću, koja je prava kamena lipotica uz samu cestu. Dolazila je i njegova obitelj, ma nemam vam šta kazati, ova vijest od jučer nas je toliko ražalostila da smo svi ovdje u Cisti Provo šokirani. Teže još pada i nama koji smo ga poznavali, a njegova najveća vridnost za mene bila je njegova ljubav za našu Hrvatsku. Znamo da je čak triba bit i ministar zdravstva, ali moram priznat da je kao doktor i ravnatelj puno više bio sa svojim pacijentima i da je njegova struka, ali i volja za pomoć ljudima, tu dolazila više do izražaja. I ja i moja obitelj, ali i mislim cila Cista će u sprovod, tom velikom čoviku, reče nam jeda Ciščanin.

Na pola puta između Ciste Provo i Lovreća zaista lijepa kamena kuća, čija zapadna strana pripada dr. Ćorušiću i njegovoj obitelji. Kako kažu njegovi sumještani kamena kuća je i obnovljena i dr. Ante je s posebnim guštom i ljubavlju dolazio tu na odmor.

Prilikom posjete Lovreću pitali smo i mjesnog župnika Fra Dinka Bošnjaka oko ceremonije obreda pokopa dr. Ante Ćorušića, nakon što smo doznali da će pokop upravo biti u Lovreću u četvrtak od 16 sati na mjesnom groblju.

- Da, pokop je u četvrtak. Pogrebna povorka kreće u 16 sati iz naše mrtvačnice prema groblju, gdje će se izvršiti pokop u obiteljskoj grobnici, a nakon pokopa, po našem običaju,u župnoj crkvi Duha Svetoga, služit će se sveta misa zadušnica za našega sumještanina, istinskog vjernika i uvaženog stručnjaka prof.dr. Antu Ćorušića, reče nam fra Dinko.