Mišin ispraćaj pokazuje zašto je Hrvatska velebna, ponosna nacija! Najbolji prijatelj mu je bio Hercegovac koji je s njim ostao do konca života!

Mišine su pjesme izvodili Alen Nižetić, Dražen Zečić, Giuliano, Mladen Grdović, Jole, klapa Rišpet i klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice.
Mišin ispraćaj pokazuje zašto je Hrvatska velebna, ponosna nacija! Najbolji prijatelj mu je bio Hercegovac koji je s njim ostao do konca života!

Poljud je u utorak navečer bio mnogo više od nogometnog stadiona. Postao je mjesto zajedničke tuge, zahvalnosti i pjesme. Više od 30.000 ljudi posljednji je put pozdravilo Matu Mišu Kovača, čovjeka čiji je glas desetljećima pratio ljubavi, rastanke, svadbe, obiteljska okupljanja i trenutke kada su riječi bile premalo. Dalmacija je ispratila svoga Mišu, ali s njom se opraštala i cijela Hrvatska, Hercegovina i Bosna.

Na tribinama su bili ljudi svih generacija. Neki su s Mišom odrasli, drugi su njegove pjesme naslijedili od roditelja. Mnogi su u Split stigli izdaleka, a među njima i brojni Hercegovci i Bosanci, kojima Mišo nikada nije bio samo dalmatinski pjevač. Njegove su se pjesme jednako snažno pjevale na Poljudu, u Hercegovini, Bosni i među iseljenicima diljem svijeta. U utorak nije bilo važno odakle je tko došao: svi su znali iste riječi.

Sjeverna tribina, Torcidino srce, nosila je poruku: „Sada kad ti duša među zvizde kreće, čuvamo ti pismu, pivamo za tebe“. Publika je palila svjetla mobitela, dizala šalove i pjevala. Bio je to oproštaj od čovjeka koji je jednim pokretom podignutih ruku znao pokrenuti tisuće glasova.

Posebno potresni bili su prizori Mišine supruge Lidije. Na Poljud je stigla u pratnji najbližih, vidno shrvana, a tijekom ispraćaja nije uspijevala zadržati suze. Kada je vozilo s lijesom prolazilo stadionom, tuga je postala još teža. Žena koja je s Mišom dijelila njegove posljednje godine opraštala se od životnog suputnika, dok se oko nje cijeli stadion opraštao od legende.

Uz Lidiju je bio i poznati Hercegovac, liječnik dr. Tomo Madžar, Mišin dugogodišnji menadžer, prijatelj i čovjek koji je uz njega ostao do kraja. Madžar je za RTL emotivno govorio o više od trideset godina prijateljstva i zajedničkih uspomena, priznajući da se na rastanak nitko ne može pripremiti. Izdvojio je Mišinu toplinu, iskrenost i jednostavnost, osobine zbog kojih ga je publika voljela i izvan pozornice. Bio je to i poseban hercegovački trag u životu čovjeka kojega je volio čitav narod.

Na Poljudu je bio i hrvatski premijer Andrej Plenković. U razgovoru za RTL atmosferu je opisao kao fenomenalnu, istaknuvši kako je Mišo svojim pjesmama obilježio ne samo Dalmaciju nego i Hrvatsku te postao dio njezina identiteta. Prisjetio se kako ga je slušao još kao srednjoškolac i odlazio na njegove koncerte. Govorio je o Mišinoj golemoj popularnosti, njegovoj karizmi i činjenici da je osvojio srca i duše naroda. Vlada Republike Hrvatske utorak je proglasila Danom nacionalne sućuti, dajući ovom oproštaju i državnu dimenziju.

Mišine su pjesme izvodili Alen Nižetić, Dražen Zečić, Giuliano, Mladen Grdović, Jole, klapa Rišpet i klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice. Uz „Ti si pjesma moje duše“, „Malo mi je jedan život s tobom“, „Sutra mi sude“ i druge bezvremenske uspješnice teško je bilo razaznati tko pjeva s pozornice, a tko s tribina. Publika je bila najveći zbor večeri, baš kao na Mišinim koncertima.

Vrhunac oproštaja dogodio se kada je vozilo s lijesom ušlo na stadion uz „Poljubi zemlju“. Prošlo je uz tribine, praćeno pogledima, pljeskom i suzama. Potom je Poljud uglas zapjevao „Samo nas nebo rastavit može“. Bila je to pjesma koja je toga trenutka dobila značenje posljednjega pozdrava.

Nakon splitskog oproštaja vozilo je krenulo dalmatinskom obalom, preko Mišina rodnog Šibenika prema Zadru. U srijedu će biti pokopan na zagrebačkom Mirogoju, uz sina Edija. Iza njega ostaju desetljeća uspjeha, ali i život obilježen velikim osobnim tragedijama.

Nije lako objasniti kako jedan pjevač postane toliko blizak tolikim ljudima. Možda zato što se Mišo nikada nije doživljavao kao nedostižna zvijezda. Pjevao je o onome što svi poznaju: ljubavi, gubitku, domu i pripadnosti. Zato je na Poljud došlo toliko ljudi, zato su došli i Hercegovci i Bosanci, zato su i oni koji nisu mogli stići pratili ispraćaj pred ekranima.

Mišo je otišao, ali njegove pjesme ostaju ondje gdje su uvijek i bile, među ljudima.

Ovo što se večeras dogodilo na Poljudu, može samo Hrvatska!

Grude.com
Foto: Pixsell



Komentari