Fra Petar Ljubičić: Sveti Ivan Krstitelj zauzima jedinstveno mjesto u povijesti ljudskoga roda. On je veza između dva svijeta

Bio je pun Duha Svetoga još od utrobe svoje majke i pun revnosti za slavu Božju. Ivan je bio čovjek koji je u svijetu živio samo radi Krista. Ivan je Isusov znak, njegov vjesnik, jutarnja zvijezda koja izlazi pred suncem pravde.

Ivan je, veoma mlad, napustio bogatu obiteljsku kuću, roditelje i znance, te je pošao u pustinju kako bi se što bolje pripremio za svoje veliko poslanje, molitvom i postom. Živio je strogim pustinjačkim životom, na sebi je nosio grubu haljinu satkanu od devine dlake, opasan kožnatim pojasom. Hranio se raznim travama i korijenjem, naročito rogačima, skakavcima i šumskim medom. Hodao je bos, a spavao je na goloj zemlji. Vina i opojnog pića nikad nije okusio.

Bio je jako strog, ali plemenit, čist, jednostavan i odlučan. Ipak, Ivan je privlačio ljude svojom čvrstoćom karaktera, snagom volje i dubokom zauzetošću za Božje stvari. Ivan je prepoznao svoju veliku zadaću i strogim životom se pripremao za službu, kako bi pripravio put Gospodinu i poravnao staze pred njim, da narod bude spreman dočekati Isusa.

Sveti Ivan Krstitelj zauzima jedinstveno mjesto u povijesti ljudskoga roda. On je veza između dva svijeta – između Staroga i Novoga zavjeta. On završava redoslijed starozavjetnih proroka i otvara djelovanje apostola. Ivan je potpuno sazreo za svoju uzvišenu službu preteče Isusovog.

Bog je njega izabrao da pripravlja put za dolazak Isusa Krista na ovaj svijet, da spasi grješnike i cijeli ljudski rod. Taj put Spasitelju pripravljao je Ivan propovijedanjem u okolici Jordana, kad je kao glas Onoga koji viče u pustinji naviještao dolazak Gospodnji. Na obalama Jordana, sav prožet duhom svoga poslanja, neustrašivo je propovijedao svima, jer je za sve ljude Isus došao na svijet da ih otkupi od grijeha. Glas mu je bio kao oštri mač koji reže, ali i koji miluje.

Propovijedao je pokoru sakupljenom mnoštvu, govoreći: „Činite pokoru, jer se približilo kraljevstvo Božje. Obraćajte se!“ Želio je sve obratiti kako bi postigli spasenje. Potresao je srca ljudska navješćujući dolazak Isusa Krista i poticao ih na pokoru. Mnoštvo je dolazilo slušati ga, a svim staležima davao je korisne opomene. Narod, slušajući Isusovog preteču, koji je tako revno govorio, mislio je da je Ivan obećani Mesija koji je imao doći. Kolika je bila velika Ivanova svetost vidi se već iz toga što su mnogi mislili da je on Krist.

Ivan Krstitelj je imao riječ za svakoga:

• Herodu kralju, koji je bio veliki bludnik, pa je oteo svome bratu zakonitu ženu, rekao je: „Ne smiješ imati za ženu ženu svoga brata.“ Znao je da ga to može koštati života. A ipak je rekao, izvršavajući svoju dužnost.

• Farizejima, koji su bili naduti i oholi, nosili dugačke rese na haljinama, voljeli prva mjesta na gozbama, uživali u pozdravima i titulama, a zapustili najvažniju stvar u Božjim zakonima – ljubav prema Bogu i bližnjemu – Ivan je dovikivao: „Donesite rod dostojan obraćenja“ (Mt 3,7).

• Saducejima, tj. ljudima koji su bili ugledni kod Židova, a kojima je, kao što je govorio sv. Pavao, „bog bio trbuh“ (Filip 3,19), Ivan je rekao: „Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca“ (Mt 3,10).

• Carinicima, tj. pobiračima poreza, koji su ga pitali što im je činiti, Ivan je odgovarao: „Ne tražite više poreza nego što vam je određeno“ (Lk 3,13).

• Vojnicima, koji su opet imali svoju službu, Ivan je naređivao: „Nikome ne činite sile i budite zadovoljni svojom plaćom“ (Lk 3,14). Svima koji su dolazili k njemu sa željom da poravnaju put u pustinji svoje duše, Ivan je davao savjet: „Tko ima dvije haljine, neka dade jednu onome koji nema nijedne; i tko ima hrane, neka čini isto tako“ (Lk 3,11).

Tada im Ivan reče: „Ja nisam Krist, ja sam glas Onoga koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji. Ja vas krstim vodom, a među vama stoji Onaj koji će doći za mnom, kome ja nisam dostojan odvezati remenja na obući njegovoj. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Drugi dan, kad je opet veliko mnoštvo okruživalo svetog Ivana, on odjednom prekine svoju propovijed. A njegov pogled je već bio upravljen prema Onome koji se približavao Jordanu. U to vrijeme Ivan podigne svoju ruku, te drhtavim glasom reče sabranom narodu, pokazujući na Isusa: „Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta.“

Tada je Ivan Isusa pokazao kao pravog Mesiju. Ovo je Onaj za koga sam rekao: za mnom dolazi čovjek koji je prije mene postojao, jer prije mene bijaše. Njega dakle priznajte svojim Mesijom, Učiteljom, Vođom i Spasiteljem, jer će On spasiti vaše duše.

Tada se narod, iz velikog strahopočitanja, makne u stranu i pusti Isusa do Ivana. Isus je želio da ga Ivan krsti. Ali Ivan ga je htio odvratiti govoreći: „Treba da Ti krstiš mene, a Ti dolaziš k meni.“ Ali mu Isus odgovori: „Pusti to sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.“ I dok je Ivan krstio Isusa, nebo se otvorilo i s neba se čuo glas Božji koji je govorio: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji.“ Sav narod je bio potrešen tim prizorom. Sveti Ivan Krstitelj se radovao u svojoj duši što slava Isusova raste, a njegova se umanjuje. S Isusovim krštenjem završava Ivanovo poslanje.

Pripravljajmo i mi, poput sv. Ivana, put Spasitelju do svakog srca.