U BiH približno 83 kg hrane po stanovniku završe u smeću

Građani Europske unije godišnje bace čak 59 milijuna tona hrane, što je ekvivalentno 132 kilograma po stanovniku. Ovaj zabrinjavajući trend dovodi do gubitka hrane u vrijednosti većoj od 130 milijardi eura svake godine. Više od polovine ukupnog otpada od hrane dolazi iz kućanstava, dok ostatak čine restorani, trgovine i proizvodne tvrtke.

Iako svjesnost o problemu raste, brojke su još uvijek porazne: hrana koja završi u otpadu mogla bi prehraniti milijune ljudi koji si ne mogu priuštiti kvalitetne obroke. Ako promotrimo pojedinačne države, zapažamo značajne razlike. Portugalci bacaju najviše hrane, čak 124 kilograma po stanovniku, dok Švicarci bacaju 119 kg, a Talijani 107 kg. S druge strane, najmanje hrane bacaju Slovenci, Bugari i Rusi, dok Hrvati bacaju 72 kg hrane po stanovniku godišnje.

Prednosti organskog otpada

Osim financijske, posljedice bacanja hrane su i ekološke. Otpad od hrane odgovoran je za približno 10% emisije stakleničkih plinova, čime značajno doprinosi globalnom zagrijavanju. Europska unija prepoznaje problem te je postavljen ambiciozan cilj: do 2030. prepoloviti količine bačene hrane. U situaciji kada brojni građani nemaju pristup dovoljnim količinama hrane i kada raste pritisak na klimatske promjene, smanjenje otpada od hrane važan je korak k odgovornijoj i održivijoj budućnosti za Europu. Iako ne spada u europski vrh po ovoj praksi, ni Bosna i Hercegovina nije dobar primjer iskorištavanja hrane.

Naime, u odnosu na naš standard i životne uvjete, Bosna i Hercegovina se suočava s alarmantnim količinama prehrambenog otpada. Svake godine građani i kućanstva u zemlji bace oko 400.000 tona hrane, što je ekvivalent od približno 83 kilograma po stanovniku. Ove brojke, iako ispod europskog prosjeka, otkrivaju ozbiljan problem s kojim se susreće društvo koje istodobno bilježi da više od 700.000 ljudi živi na rubu siromaštva. Prema procjenama, svaki dan se na deponije u Bosni i Hercegovini odloži oko 500 tona hrane, a najveći udio otpada čine kruh, mliječni proizvodi i voće.

Vrijednost bačene hrane iz kućanstava premašuje 126 milijuna konvertibilnih maraka na godišnjoj razini, što pokazuje koliki je ekonomski gubitak za sredstva stanovništva. U urbanim sredinama odbačena hrana čini više od 12% ukupnog komunalnog otpada. Dok tisuće ljudi u BiH ovise o javnim kuhinjama za svoj jedini obrok, ogromne količine hrane završavaju kao otpad. Štoviše, zakonske olakšice za doniranje hrane pred istekom roka nisu dovele do značajnog povećanja donacija. Ova situacija upućuje na potrebu boljeg upravljanja i organizacije kako bi se prehrambeni viškovi učinkovitije usmjerili prema najugroženijima.

Edukacija potrošača

Problem bacanja hrane u BiH ne može se riješiti bez veće javne svijesti, edukacije potrošača i modernizacije sustava prikupljanja, doniranja i preraspodjele hrane. Jedino zajedničkim djelovanjem društva, institucija i privatnog sektora moguće je smanjiti štetu koju trpe okoliš, ekonomija i najsiromašniji građani.

No, očito je u pitanju problem koji ne zaobilazi mnoge zemlje, uključujući i one najrazvijenije. Dnevne potrebe za prehranu stanovništva u zemljama u razvoju, prema procjenama UN-a i relevantnih izvora, kreću se oko 2000 do 2700 kilokalorija po osobi dnevno, ovisno o dobi, spolu i fiziološkim potrebama. To znači da za prehranu stanovništva u zemljama trećeg svijeta treba osigurati hranu koja ukupno može zadovoljiti ove energetske potrebe za milijarde ljudi pogođenih glađu i pothranjenošću. Procjenjuje se da 815 milijuna ljudi u zemljama u razvoju pati od pothranjenosti.

Primjerice, ako 800 milijuna ljudi treba oko 2500 kcal dnevno, ukupno je potrebno oko 2 milijarde megakalorija hrane dnevno za osnovne potrebe. Iako je hrane u svijetu proizvedeno dovoljno, gotovo trećina se baca ili gubi, dok si veliki broj ljudi u zemljama u razvoju ne može osigurati dovoljan dnevni unos hrane. Klimatske promjene, konflikti i siromaštvo dodatno otežavaju dostupnost hrane potrebne za zadovoljenje dnevnih potreba ove populacije.

Ove procjene jasno pokazuju koliki je globalni izazov osigurati dovoljno hrane za prehranu stanovništva u zemljama u razvoju, što zahtijeva radikalne promjene u proizvodnji, distribuciji i pristupu hrani.