Našem poznatom glumcu je zbog bizarnog razloga život pretvoren u pakao: 'Punih 15 godina sam morao dokazivati da to nisam ja'

Dražen Mikulić, prvak Drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca 15 godina živio je život kao u romanu "Proces" Franza Kafke. Naime, Prekršajni sud u Rijeci podnio je protiv njega prijavu zbog navodnog neprijavljivanja radnice koja je, kako je pisalo, kod njega prodavala sladoled u Šibeniku. Uz to, teretilo ga se i da joj nije uplatio doprinose. Mikulić je u početku mislio da je riječ o šali ili nesporazumu, no ubrzo je iz Šibenika stigla i službena presuda kojom je bio dužan platiti četiri tisuće kuna jer s radnicom Brankom M. navodno nije sklopio ugovor o radu. "Ja, kao Dražen Mikulić, kriv sam zato što nisam zaposlio radnicu na prodaju sladoleda u Šibeniku kod katedrale na štandu, nisam ju prijavio na mirovinsko i zdravstveno i pozvan sam u Šibenik da se dođem očitovati o tome", kazao je za Provjereno.

U Šibenik nije mogao jer je s riječkim Hrvatskim narodnim kazalištem sudjelovao na festivalu u Sarajevu. Poslao je potvrdu poslodavca, ali i svoje detaljno očitovanje i iscrpnu fotodokumentaciju za cijelo to ljeto gdje se nalazio i što je radio. "Poslao sam, naravno, u obrazloženje da ja ne znam tko je ta Branka, nikad nisam bio u Šibeniku, nisam prodavao sladoled, ne mogu doći na raspravu zbog toga i toga, potvrda od kazališta i tako", kaže glumac. Ali to inspektoru nije bilo dovoljno. Bila je dovoljna riječ izvjesne Branke da je radila kod Dražena Mikulića. Jedini krimen ovog našeg Dražena Mikulića jest što je imao otvoren obrt u Svetom Filipu i Jakovu, pa je tako inspektor rada doslovce prikačio djelo i bez obzira na Draženovo objašnjenje, koje nije provjerio niti utvrdio činjenice, jer iz ureda po prijavi nije izašao.

Na prekršajnom sudu u Šibeniku počinje kafkijanski proces. Dražen cijelo vrijeme govori da je došlo do zamjene identiteta i da djelo nije počinio on. "Onda sam dobio poziv da se javim na prekršajni sud  Rijeci vezano za isti predmet. Ja sam došao i sutkinja je rekla da sam ja kriv za taj sladoled, da sam ja imao taj štand. Ja kažem da nisam imao štand i pitam jesu li provjerili da sam ja s Gradom Šibenikom sklopio ugovor, to je vaš posao sudski, da vidite nekakve činjenice. I meni ta sutkinja kaže ovdje na Prekršajnom sudu u Rijeci: 'Pa vi ste mogli donijeti svoju škrinju'".

2014. godine prekršajni sud u Šibeniku konačno poziva izvjesnu Branku da svjedoči. Rekli su joj da ispriča sve što zna o ovom slučaju. "Dražen Mikulić zaposlio me na prodaji sladoleda, do 3. kolovoza 2011. nije me prijavio tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a nije me ni kasnije prijavio. Ja sam otišla jer mi nije htio plaćati. Drugo nemam što izjaviti." Kraj zapisnika.

Iako naš Dražen Mikulić cijelo vrijeme postupka tvrdi da je došlo do zamjene identiteta, sudac nije postavio apsolutno nikakvo pitanje ženi koja je istoga prijavila. Tada je Prekršajni sud u Šibeniku ispitao i izvjesnog inspektora Državnog inspektorata, koji je sam ustvrdio kako je postupao na riječ prijaviteljice, odnosno da nije izvršio neposredni inspekcijski nadzor na terenu.

"Taj gospodin našao je prvog Dražena Mikulića na internetu koji ima otvoren obrt u mirovanju. To sam bio ja. I on je to sve lijepo svalio na mene", kaže glumac. I ne samo on već i sud! 2015. proglašen je krivim.  "Da je prva sutkinja ovdje u Rijeci rekla, naložila, postavila pitanje: 'Molim vas, dajte mi tko je u Gradu Šibeniku, Palih omladinaca ispred katedrale imao štand od 1. 7. do .1. 9., dobila bi popis, vidjela da postoji nekakav Dražen Mikulić koji nisam ja i slučaj bi bio gotov. Međutim, to se odvuklo na današnjih 15 godina", kaže Mikulić.

Nabavio je ugovor izvjesnog Dražena Mikulića iz Zagreba s Gradom Šibenikom za prodajno mjesto za štand za sladoled. I tražio obnovu postupka. Prvo je završilo na sudu u Opatiji, koji ga je odbio da nema punomoći. Zatim Visoki prekršajni sud utvrđuje da punomoćnik ima pravo tražiti obnovu postupka, pa opet traži.

"Ja sad tražim obnovu postupka da se mene proglasi da nisam kriv, odnosno da sam nevin. I donesem ugovor tog Dražena Mikulića s Gradom Šibenikom, sklopim pismeno, s pečatima, potpisima, sa svime i tražim obnovu postupka. To je došlo u Lošinj, kako sad to dolazi po nekakvim drugim lokacijama, taj sudac meni ne daje obnovu postupka", napominje.

Podnio je 2015., a rješenje dobiva 2019. godine! U njemu se odbija obnova postupka iako je donio novi dokaz, odnosno ugovor Dražena Mikulića iz Zagreba kojim se potvrđuje da je on imao štand za prodaju sladoleda, a ne naš Dražen Mikulić iz Rijeke.

"Kaže sudac da to ne može. Ja se tada žalim na viši prekršajni sud da mi ponovo dopuste, ali prekršajni sud njemu kaže da nije obrazložio presudu te da dopusti obnovu postupka. Sudac drugi put kaže da on meni odbija obnovu postupka jer sam donio ugovor koji kaže da je čovjek imao štand sa palačinkama, a radnica je rekla da je prodavala sladoled.

Nedugo nakon toga Draženu se javila Branka koja mu je rekla da će posvjedočiti da on nije taj Dražen, a zatim su s Dnevnika Nove TV i došli do drugog Dražena.  "Taj sporni obrt bio je moj. Ja sam Dražen Mikulić. Sud je napravio grešku jer godinama se tako provlači kroz medije. Naravno da sam htio čovjeku pomoći jer u ovom svemu nije kriv", rekao je pravi Dražen.

"Frustrirajuće je u svakom slučaju", kaže glumac. "Pa, čovječe, u kojoj državi ja živim? Koji su ti suci koji to sude? Na osnovi čega? Pa, ja sam laik, ja sam glumac. Nisam pravnik pa znam pročitati." Iako je sud utvrdio da je došlo do zamjene identiteta, donosi rješenje tek godinu dana kasnije, 2022., i ne zato što nije kriv, već zato što je predmet otišao u zastaru prije nekoliko godina.

Dražen je tužio državu 2022. godine. Prvo je ponudio nagodbu koju je država, nevjerojatno, odbila. Stoga se vodio spor do 2025. godine i u njemu je Dražen Mikulić iz Rijeke konačno pobijedio. Ali država još uvijek ne popušta i ulaže žalbu, pa stvar završava na Županijskom sudu u Bjelovaru, koji u konačnoj pravomoćnoj presudi u detalje objašnjava nezakonitosti i nepravilnosti u radu Državnog inspektorata i prekršajnih sudova. Na kraju je i dobio odštetu. "Nije u pitanju neka luda cifra ako se podijeli na 15 godina agonije u životu koju je prouzročio nemarni inspektor i još nemarniji sud koji je 11 godina propustio utvrditi osnovne činjenice, identitet. I još luđa država koja ne želi priznati pogrešku pa se sudi daljnje četiri godine", kazao je glumac za Provjereno.