Čudovište više ne živi mirno: Spasoje svaku večer vidi Jean-Michela pred očima, svjedočio je protiv Srba u Vukovaru

Srbijanski tjednik "Intervju" koji je propao kao i sve srbijanske paratvorevine je 1991. godine imao rubriku 'Heroji Vukovara' u kojoj je veličao ratne zločince, one koji su ubijali djecu i starce.

Jedan od onih koje je posve neočekivano ulovljen na jezivo opustošenim ulicama Vukovara bio je Spasoje Petković – Štuka, krvnik s Ovčare koji je između ostalih zločina pred beogradskim sudom kao svjedok – pokajnik, priznao ubojstvo francuskog dragovoljca HOS-a, Jean-Michela Nicoliera.

Zbog svog statusa, Štuka nikada nije odgovarao za brojna ubojstva za koje se sumnjiči, a zbog čega je osječki ŽDO prošle godine protiv njega podnio prijavu.

Spasoje Petković jedan je od onih koji iznimno dobro prikrivaju svoj identitet, pa se otkriće ovog teksta s fotografijom i priznanjima užasa koje je počinio, može nazvati pravim blagom za DORH, pisao je ranije Dnevno.hr.

“Ja sam običan, prosječan vojnik. Da mi je netko u prosincu prošle godine rekao da ću se boriti i ubijati, prebio bih ga. U to vrijeme sam razmišljao samo o djevojkama i kako ću upisati višu Kriminalističku školu u Zemunu. A sada…”, izjavio je novinarima Štuka kojem se još nije osušila krv na rukama.

Da je krvolok, postalo je jasno kada je dao slijedeću izjavu:

“Sada mi je sasvim svejedno hoću li ubiti čovjeka ili kokošku. Mogao bih ubiti i tebe kada bi mi digao živac. Ovdje sam naučio ubijati jer drugačije ne bih mogao preživjeti. Ovdje su ginuli oni koji su se bojali. Tko se nije plašio, ostao je živ. Ja sam 12 puta trčao na snajper i ništa. Neće me metak. Jači sam od sudbine”, kazao je Spasoje Petković – Štuka, tada 19-godišnjak iz Rume kojeg su novinari pronašli u štabu TO Vukovar, u naselju Petrova gora gdje je zajedno s četnicima i srpskim dragovoljcima “čistio” Vukovar.

Evo što je kazao o hrvatskim braniteljima Vukovara:

“Ustaše su bili veoma dobri momci. Nimalo naivni, kao što su neki pričali, ali ih je bilo i drogiranih. Kad ih uhvatiš, međutim, mnogi su plakali i molili. Ove zavoje što vidite po zglobovima… To nije rana, otekli su mi zglobovi dok sam ih tukao, obične kukavice. A bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske, iz Zagreba, Samobora, Našica, Vukovara, a najžešći su bili oni iz Hercegovine. Našli smo i jednog snajperistu Francuza, nekakve crnce i Šiptare. Ipak, među njima je bilo razlike. MUP-ovci su se htjeli predati, oni su se i drugačije ponašali. Zenge, ti plaćenici, oni su tjerali do kraja”, izjavio je ubojica koji je za kraj izjavio kako mu je želja živjeti u Vukovaru:

“Volio bih da se stanje ovdje što prije sredi jer ja za četiri dana završavam s vojnim rokom. Ukoliko mi ne produže rok i ne pošalju me za Vinkovce ili Osijek, volio bih sa svojom djevojkom Draganom doći živjeti ovdje, u Vukovar.”

Na kraju ništa nije ostvario. Danas izgubljene duše živi po Srbiji, dok ga proganja slika Jean-Michela i drugih nemoćnih koje je zlostavljao i ubijao. Više nije "hrabar" ni "heroj" kao ranije, a krije se i strahuje i za život, da ga srbijanski zločinci koji još slobodno šeću ne ubiju.