Pučki pjesnik Velo Raspudić stihovima dira svako srce. Objavljujemo pjesmu Hercegovini

Velimir Velo Raspudić, pučki pjesnik, iako danas daleko od Hercegovine, ne zaboravlja svoj rodni kraj. Nekoć perspektivni nogometaš trbuhom za kruhom otišao je vani i često nam uljepša dan nekom lijepom pjesmom. Danas je to pjesma Hercegovina.

Tu sunce umire u ljepoti,
iz kamena se rađaju životi,
žuljevite ruke pričaju priču
o neizmjernoj očevoj dobroti.

Njoj se laste u proljeće vrate
kad dani duge noći skrate.
A rijeke se u beskraju gube
dok planine sa nebom se ljube!

Tu i zima svoje čari ima
kad zabjeli poljane i gore,
bura u kosti uvuče se svima
kad krene da uzburka more!

Tu me rodi Hercegovka mati.
Od kamena sivog i moji su geni.
Nitko mi više ne može dati
od ovog što ona zapisa u meni!

Tu ću i ja na počinak poć’
sa djedovim svojim usnuti san.
Tu ću posljednju ispratit noć,
svoj posljednji dočekat ću dan!

Velimir Velo Raspudić