Korist od članstva BiH u NATO-u dugoročno taj proces čini neminovnim

Jasno je da trenutačno u BiH nema konsenzusa oko pridruživanja NATO-u, ali strateški dokumenti i ukupno stanje u Europi i svijetu nameću potrebu što tješnje suradnje s ovim vojnopolitičkim savezom.

Članstvo BiH u Sjevernoatlantskom savezu dugo je predmet unutarnjih političkih prijepora, a iz samog NATO-a obično su stizale suzdržane reakcije, čija je bit da su oni otvoreni za pregovore o uključivanju BiH u Savez, ali da je konačna odluka na samoj BiH. Nije to nikakva novost jer je istu politiku NATO zastupao i prema svim drugim potencijalnim članicama. Tako se i bosanskohercegovačka suradnja s NATO savezom uglavnom odvijala kroz partnerske odnose i tako je i danas, ali uz vidljivo pojačano zanimanje najmoćnijeg vojnopolitičkog saveza za BiH i njezin status.

Očito je to posljedica ruske agresije na Ukrajinu i izražene političke, sigurnosne, pa i obavještajne konfrontacije Zapada s Moskvom. Čelništvo NATO-a sve više uočava ruski utjecaj na Balkanu kao problem, a čini se kako i određene političke poteze koje povlači Republika Srpska vezuje uz Rusiju. Zato ne čudi što su sve češće vojne vježbe s Oružanim snagama BiH, posjeti na više razina, kao i sam interes glavnog tajnika Jensa Stoltenberga za ovaj prostor i njegovu sigurnosnu i političku budućnost.

Što se tiče tehničkih uvjeta koji se primarno odnose na Oružane snage BiH, one su, iako kadrovski i tehnički potkapacitirane u odnosu na susjede, organizacijski spremne za pridruživanje NATO-u. Vojni standardi NATO saveza uvelike se primjenjuju u OS-u BiH i tu gotovo sigurno ne bi bio problem, unatoč nedovoljnim ulaganjima u obranu u odnosu na kriterije samog Sjevernoatlantskog saveza.

Mnogo veći problem je u političkoj sferi, odnosno otporu dijela političkih i nacionalnih elita, posebno srpskih, prema integraciji BiH u NATO savez. Vlasti Republike Srpske i srpski predstavnici u državnoj vlasti inzistiraju na neutralnosti BiH u odnosu na NATO, a suradnju žele zadržati u okviru Partnerstva za mir kao davno uspostavljenog modela suradnje NATO-a s potencijalnim članicama. Važno je da oko toga istovjetne stavove imaju i vladajuće i oporbene srpske stranke, pa rezultati izbora u kontekstu članstva BiH u NATO-u neće donijeti promjene. S druge strane, bošnjačke političke elite i javnost jesu za ulazak BiH u NATO iako koketiranjem s Iranom i nekim drugim potezima iritiraju Amerikance kao ključne aktere u NATO-u.

Hrvati u BiH su od početka najveći zagovornici ulaska u NATO savez i unatoč činjenici da se oko nekih strateških pitanja lakše dogovore sa Srbima, tu su razlike vidljive i snažne. Ni jednog trenutka hrvatska politika u BiH nije dvojila oko potrebe da BiH uđe u članstvo NATO saveza i inzistirala je na tomu jednako kao i na EU putu. Razloga je više, od civilizacijskih vrijednosti na kojima je utemeljen Savez do ekonomskih i političkih koristi koje za BiH donosi članstvo u NATO-u. Osim toga, bh. Hrvati prirodno žele biti pod istim sigurnosnim kišobranom s Hrvatskom i ne žele NATO-ov zid na granici s Hrvatskom. Stoga i u budućnosti treba očekivati snažno zalaganje hrvatskih predstavnika za ulazak BiH u NATO savez.

Pridruživanje NATO savezu donosi zemlji niz političkih, sigurnosnih i ekonomskih koristi, ali i određene obveze. Konkretne stvari koje članstvo u NATO-u obično donosi sadržane su u članku 5. povelje NATO-a koji govori o kolektivnoj sigurnosti. Napad na jednu članicu smatra se napadom na sve. Ovo pruža snažan odvraćajući učinak protiv potencijalnih agresora. Kada je, pak, riječ o političkoj stabilnosti i međunarodnom ugledu, treba istaknuti da se članstvo u NATO-u često promatra kao potvrda političke stabilnosti i demokratskih vrijednosti, što može poboljšati međunarodni ugled zemlje. Zemlje članice imaju i pristup suvremenoj vojnoj opremi, obuci i zajedničkim vojnim vježbama, što jača njihove oružane snage.

Ni u kojem slučaju ne treba podcijeniti ni ekonomske učinke članstva u NATO-u. Jasno je da stabilnost i sigurnost mogu privući strane investicije. Također, članstvo može olakšati trgovinske odnose s drugim članicama. Nažalost, svi ovi argumenti trenutačno nisu dovoljni za postizanje unutarnjeg političkog dogovora u BiH o pridruživanju NATO-u. Ipak, globalne okolnosti i potrebe BiH dugoročno taj proces čine nepovratnim.