Prije 50 godina dogodila se najveća avionska tragedija u Hrvatskoj: U sudaru iznad Vrbovca poginulo 176 ljudi

Tragedija se dogodila u 11:16 sati, na visini od oko 10.000 metara, kada su se u zraku sudarili DC-9 slovenskog čarter-prijevoznika Inex Adria Aviopromet i Trident 3B British Airwaysa.

DC-9 letio je na relaciji Split – Köln-Bonn, dok je britanski zrakoplov bio na letu iz Londona prema Istanbulu. U oba zrakoplova nalazilo se ukupno 176 osoba i nitko nije preživio.

Britanskim zrakoplovom upravljao je Dennis Tann Victor (44), pilot s gotovo 20 godina iskustva u British Airwaysu, dok je za komandama DC-9 bio Jože Krumpak (51) iz Rogaške Slatine, također iskusan pilot.

Dijelovi zrakoplova i tijela padali kilometrima unaokolo

Prizori nakon sudara bili su stravični. Mještanka Gaja Ljuba Pankretić kasnije je opisala trenutke neposredno nakon tragedije.

„Čuli smo grmljavinu i požurili se na livadu pokupiti sijeno kada je nekoliko metara ispred mene palo tijelo djevojčice. Za njom su padali kovčezi, a malo dalje jedan čovjek“, ispričala je.

Profesor sudske medicine Dušan Zečević govorio je o iznimno zahtjevnom postupku identifikacije žrtava. U zrakoplovu koji je letio iz Splita većinom su bili Nijemci koji su se vraćali s odmora, uz nekoliko domaćih putnika, dok su u britanskom zrakoplovu uglavnom bili Britanci.

Identifikacija je u to vrijeme bila znatno složenija nego danas. Britanska ekipa imala je podatke o zubalu svojih putnika, zbog čega je identifikaciju završila dva dana prije ekipe koja je radila na žrtvama iz DC-9.

Dijelovi zrakoplova i tijela žrtava bili su razbacani na području promjera oko deset kilometara. U potragu, raščišćavanje terena i pokušaje pronalaska eventualnih preživjelih i crnih kutija uključilo se oko 1.200 ljudi.

Za tragediju nisu bili krivi piloti

Istraga je pokazala da piloti nisu skrivili nesreću. Kao ključni uzrok utvrđena je pogreška u radu zagrebačke kontrole leta.

Jednom od zrakoplova prekasno je prenesena informacija da se ne penje na visinu na kojoj se već nalazio drugi zrakoplov. Prema nalazima istrage, da je upozorenje stiglo samo nekoliko sekundi ranije, tragedija bi vjerojatno bila izbjegnuta.

DC-9 je lijevim krilom udario u kokpit i prednji dio putničke kabine Tridenta. Oba su zrakoplova neposredno prije sudara letjela brzinom od približno 900 kilometara na sat.

Televizijski novinar Dragan Vicković, koji je tada izvještavao s mjesta tragedije, godinama poslije svjedočio je o težini prizora kojima je bio izložen. Kazao je kako je deset dana uzimao tablete za smirenje te da mu je miris kerozina dugo ostao u sjećanju.

Osam optuženih, osuđen samo jedan kontrolor

Nakon istrage optuženo je osam osoba.

Među njima su bili prvooptuženi kontrolor leta Gradimir Tasić, načelnik Centra Ante Delić, njegov zamjenik Milan Munjas, šef smjene Julije Dajčić te kontrolori Mladen Hochberger, Nenad Tepeš, Bojan Erjavec i Gradimir Pelin.

Na kraju je krivim proglašen samo Gradimir Tasić, tada 28-godišnji kontrolor leta, koji je prvotno osuđen na sedam godina zatvora. Nakon pritiska i peticije njegovih kolega kazna mu je smanjena te je u zatvoru proveo dvije godine i tri mjeseca.

U vrijeme nesreće područje koje je pokrivala zagrebačka kontrola zračnog prometa bilo je među najprometnijima u Europi. Kontrolora je bilo premalo, a oprema i organizacija rada nisu odgovarale količini prometa.

Tasić je uoči nesreće tri dana zaredom radio dvanaestosatne smjene, dok su kontrolori nerijetko istodobno pratili između deset i dvadeset zrakoplova.

Tragedija koja je promijenila sigurnost zračnog prometa

Sudar iznad Vrbovca ostao je zapisan kao jedna od najtežih nesreća u povijesti europskog zrakoplovstva. Tragedija je ukazala na ozbiljne probleme u organizaciji kontrole zračnog prometa, komunikaciji i opterećenju kontrolora.

Danas, pola stoljeća poslije, sigurnosni sustavi, tehnologija i procedure u zračnom prometu višestruko su unaprijeđeni. Stručnjaci ističu kako je upravo razvoj tih sustava jedan od razloga zbog kojih se scenarij sličan onome iznad Vrbovca danas smatra gotovo nezamislivim.

No za 176 poginulih, njihove obitelji i ljude koji su svjedočili tragediji, 10. rujna 1976. ostao je dan koji nikada nije zaboravljen.