Zaspala je zadnja Ruža hrvatska

U 90. godini života umrla je Ruža Lucić, gunjanska 'Majka hrabrost', koja je u obranu domovine 1991. godine dala svih svojih devet sinova. Zbog toga ju je Redom Danice hrvatske 2012. godine odlikovao tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, koji je i podijelio vijest o njenoj smrti, piše 24sata.hr.

Preživjela je ova žena u svom životu mnogo teških trenutaka, a sve je počelo još 1988. godine kada joj je iznenada umro suprug i ostala je sama sa svojih devet sinova i jednom kćeri. Jedni su drugima pomagali u podizanju najmlađih, a Ruža je obrađivala zemlju, uzgajala stoku i borila se da joj se djeca školuju.

Kada je došla 1991. godina i Domovinski rat, Ruža je sinovima rekla 'Domovinu treba braniti' i oni su je poslušali. Najstarijem Petru tada je bilo 29, a najmlađem Josipu samo 16 godina. Unatoč tome, svi su stali na branik domovine, a majka ih je svakoga dana čekala u Gunji iz koje nikada nije otišla. Bila je sretna što su joj se svi sinovi kući vratili živi; kao gardisti, specijalci, policajci obišli sva ratišta od Slavonije do Dalmacije, sudjelovali i u Bljesku i u Oluji. Petar, Mijo, Stjepan, Cvjetko, Antun i Josip iz rata su izašli bez fizičkih rana, dok je Zdravko teško ranjen u Mirkovcima, Filip je stao na minu u Strošincima, a Franjo je bio zarobljen u Bogdanovcima i proveo je 42 dana u zarobljeništvu.

Prisjećajući se ratnih godina Ruža je znala reći da joj je srce nekoliko puta "kucalo tako jako kao da je predosjećalo nešto loše". Tako je blo kada je njen Zdravko, odlazeći na ratište, tri puta pogledao prema svojoj kući kao da se od nje zauvijek rastaje. Sutradan je, kao djelatnik specijalne policije, teško ranjen u Mirkovcima. Dum-dum metak mu je napravo rupu u leđima. U toj je akciji poginulo 12 hrvatskih vojnika. Srce je tuklo i kada je drugi sin, Filip, naleto na minu u Strošincima i od tada živi s 30 gelera u tijelu. 

Zbog svega proživljenog i svega što je žrtvovala za Domovinu, Ruža Lucić odlikovana je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Katarne Zrinske zbog zasluga za promicanje moralnih i društvenih vrednota, a koji joj je uručio bivši predsjednik Ivo Josipović.

"Moji sinovi su se borili za Hrvatsku, a ne za vojne mirovine. Meni je drago da su živi prošli ratišta, a sve drugo će doći na svoje" govorila je Ruža kojoj je tijekom tih ratnih godina sa sinovima proživljavala sva njihova stradanja, a ni poslije rata ju život nije mazio. Naime, u velikoj poplavi Gunje ostala je bez kuće i svih odličja koje je dobila za sinova, morala je napustiti selo, potom ju je shrvala bolest pa je dugo ležala i u bolnici.

Ruža je umrla u osječkoj bolnici i pokopana je u Gunji.