Europa gubi enormne količine vode kroz ispucale stare cijevi, nestašica vode postaje ozbiljno pitanje

Ovogodišnje rekordne vrućine izazvale su sušu na 38 posto europskog kopna, a problem nestašice vode dodatno su pogoršali prekomjerna potrošnja, loše upravljanje i onečišćenje jezera i rijeka.

Zbog sve ozbiljnije situacije, Europska unija odlučila je manjak vode tretirati kao izvanredno stanje, piše Euronews.

Prema indeksu eksploatacije vode (WEI+) Europske agencije za okoliš (EEA), vodni resursi su pod pritiskom kada se koristi 20 posto obnovljivih zaliha slatke vode, dok se iskorištenost od 40 posto smatra kritičnom. Europska komisija navodi da se danas 30 posto Europljana i 20 posto teritorija svake godine suočava s nestašicom vode.

Iako trenutačne temperature produbljuju krizu jer isušuju tlo i smanjuju vodostaj rijeka, pravi uzrok problema je vodovodni sustav koji je već na rubu pucanja. Desetljeća onečišćenja, prekomjernog trošenja i lošeg upravljanja resursima oštetila su vodna tijela, pa EU sada ima vrlo malo rezervi za borbu protiv krize.

Kako bi osigurala stabilnu opskrbu, Europska unija je u lipnju 2025. pokrenula Strategiju otpornosti na vodu. Cilj je zaštititi ciklus vode, potaknuti gospodarstvo koje racionalno koristi resurse i osigurati pristup čistoj i pristupačnoj vodi.

"Voda više nije samo ulaganje u okoliš. To je ulaganje u dobrobit ljudi, sigurnost hrane u Europi, javno zdravlje, gospodarsku konkurentnost i otpornost. Ako Europa danas ne bude dovoljno ulagala u vodu, posljedice neće prvo osjetiti institucije, nego obični ljudi", izjavio je Thomas Bajada, zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj za Strategiju otpornosti na vodu.

Zašto europski vodni resursi presušuju?

Pritisak na vodu događa se iz više razloga. Europa se uvelike oslanja na vodu za poljoprivredu, industriju i proizvodnju energije, što dovodi do prekomjernog trošenja. Izvješće EEA pokazuje da se ukupno crpljenje vode smanjilo za 14 posto između 2000. i 2023. godine, ali EU i dalje godišnje povlači oko 200.000 kubnih metara.

To često premašuje stopu prirodnog obnavljanja i iscrpljuje riječne tokove te podzemne vode. Nove industrije koje troše mnogo vode, poput proizvodnje poluvodiča i podatkovnih centara, još brže crpe zalihe. Iako bi ponovna uporaba otpadnih voda mogla smanjiti crpljenje, Europa reciklira samo 2,4 posto takve vode.

Uz to, Europa gubi 23 posto pročišćene vode zbog lošeg upravljanja javnim mrežama. "Diljem Unije i dalje gubimo goleme količine pitke vode kroz stare cijevi prije nego što ona uopće stigne do slavina", upozorio je Bajada.

Izvješće udruženja EurEau za 2026. pokazuje blagi pad gubitaka vode na približno 23,5 posto u usporedbi s 24 posto iz 2021. godine, ali države članice i dalje ne ulažu dovoljno u održavanje infrastrukture. Njemačka ulaže 9 milijardi eura godišnje, Francuska 6,5 milijardi, dok Slovenija izdvaja tek oko 100 milijuna eura. Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) navodi da će sve veća urbanizacija i migracije povećati potražnju za vodom, posebno u sjevernoj i zapadnoj Europi, što zahtijeva modernizaciju i proširenje infrastrukture.

Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju. Prema podacima programa Copernicus, temperature u Europi rastu za 0,56 stupnjeva Celzija po desetljeću, što je znatno brže od svjetskog prosjeka od 0,27 stupnjeva.

Suše su postale učestalije, a 2024. godine zahvatile su 601.193 četvorna kilometra zemljišta. Pritom je stradalo više od 33.000 četvornih kilometara šuma i gotovo 88.000 četvornih kilometara usjeva. EEA predviđa da će se suše do 2050. intenzivirati i dodatno povećati isparavanje vode.

Kako se rezerve smanjuju, onečišćenje postaje sve veći problem jer smanjuje količinu čiste, uporabljive vode. Iz EEA su za Euronews objasnili da klimatske promjene utječu na kvalitetu podzemnih voda kroz povezanost onečišćenja i prekomjernog crpljenja. Primjerice, ako se iz vodonosnika izvuče previše vode, koncentracija hranjivih tvari i kemikalija može porasti jer će zagađivači biti manje razrijeđeni.

Strategija otpornosti na vodu

"Strategija otpornosti na vodu mijenja jednu vrlo važnu stvar: mijenja način na koji razmišljamo o vodi", rekao je Bajada. Strategija planira osigurati dugoročnu opskrbu kroz više od 50 mjera, a sustav za praćenje pokazuje da su tri mjere već u potpunosti provedene. Strategija se bavi problemom prekomjernog crpljenja i degradacije tla tako što štiti količinu i kvalitetu ciklusa vode.

Projekt "Sponge facility" obnavlja sposobnost ekosustava da zadržavaju, pročišćavaju i otpuštaju vodu te tako podupire bioraznolikost. Zajednički pokazatelji nestašice i sustavi ranog upozoravanja prate dostupnost vode i rizike od suše kako bi se Europa bolje pripremila.

Kako bi se osigurala kvaliteta, strategija radi na smanjenju onečišćenja i uklanjanju štetnih tvari iz pitke vode. Stroža provedba Okvirne direktive o vodama trebala bi poboljšati ekološko stanje rijeka i jezera. Načelo "učinkovitost vode na prvom mjestu" usmjereno je na gospodarstvo koje minimizira rasipanje prije nego što se okrene novim izvorima, poput desalinizacije.

EU planira povećati učinkovitost korištenja vode za 10 posto do 2030. godine kroz ponovnu uporabu u poljoprivredi, industriji i javnoj vodoopskrbi. Pametnim planiranjem ograničit će se potrebe za vodom u industrijskom i digitalnom sektoru, smanjiti curenja u sustavima i ojačati kontrola.

Digitalni akcijski plan za vodu modernizira upravljanje pomoću alata temeljenih na podacima, kao što su pametna brojila, predviđanja uz pomoć umjetne inteligencije, satelitsko praćenje vlage u tlu, digitalno navodnjavanje i sustavi za detekciju curenja. Bajada ističe da je cilj od 10 posto važan politički signal, ali ne i konačni cilj. Budući da klimatske promjene različito utječu na europske regije, jedan cilj ne može odgovarati svima. Zato poziva na uvođenje specifičnih ciljeva za pojedine sektore i slivove, koji bi uzeli u obzir različite rizike u poljoprivredi, industriji i energetici.

Posljednji stup strategije potiče korištenje proizvoda koji štede vodu i podupire određivanje cijena vode prema potrošnji i platežnoj moći. Time se želi osigurati pravedan pristup i potaknuti štednja. Države članice moraju informirati građane o stanju voda kako bi se javnost mogla uključiti u izradu nacionalnih planova. Za Bajadu je ulaganje Europske investicijske banke od 15 milijardi eura važan korak, ali smatra da to nije dovoljno s obzirom na razmjere izazova. On se zalaže za poseban proračun za otpornost na vodu i traži da to ostane prioritet u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru EU-a.

Koje su zemlje najugroženije?

Južna Europa i dalje je najsuša regija. Vruća i suha klima povećava potražnju za vodom, uglavnom u poljoprivredi, zbog čega regija troši većinu svoje slatke vode, a tijekom najtoplijih mjeseci i sve dostupne zalihe. U 2023. godini nestašica vode pogodila je 28 posto kopna i 32 posto Europljana. Na jugu Europe 30 posto stanovništva živi u uvjetima stalnog pritiska na vodu, a ljeti taj broj raste na 70 posto zbog turizma, poljoprivrede i javne potrošnje. Kao odgovor na to, regija crpi velike količine fosilnih podzemnih voda koje se ne obnavljaju, što dodatno iscrpljuje rezerve.

Najviše pate Cipar i Malta. Podaci pokazuju da je Cipar 2023. iskoristio 92,1 posto svoje slatke vode, a Malta 66,7 posto, što je daleko iznad kritične granice od 40 posto. Utjecaj suše na Cipru porastao je na 12,9 posto teritorija, dok je na Malti zahvatio čak 57,1 posto površine.

Cipar ponovno koristi gotovo 100 posto svoje otpadne vode, dok Malta reciklira samo 5 do 10 posto. Oba su otoka proširila postrojenja za desalinizaciju, koja im osiguravaju gotovo svu pitku vodu.

Sjeverna i srednja Europa suočavaju se s drugačijim pritiscima, ali su i dalje ispod kritičnog praga. U 2023. godini indeks WEI+ iznosio je 0,3 posto u Švedskoj, 4,4 posto u Njemačkoj i 8 posto u Poljskoj, što je uglavnom rezultat potražnje u industriji i energetici. EEA navodi da bi prelazak na učinkovitije sustave hlađenja i korištenje otpadne topline iz elektrana mogli smanjiti crpljenje vode za čak 95 posto.

Što nestašica vode znači za građane?

Proizvodnja električne energije troši 33 posto ukupno izvučene vode. Nizak vodostaj rijeka može ugroziti rad termoelektrana, nuklearnih elektrana i hidroelektrana te otežati riječni promet.

Elektrane tada moraju smanjiti rad ili se potpuno ugasiti, što utječe na opskrbu strujom, kao što se trenutačno događa u Mađarskoj i Rumunjskoj. U Švedskoj je nuklearka Ringhals morala prekinuti rad u srpnju 2018. jer je temperatura mora dosegla 25 stupnjeva.

Poljoprivreda troši 31 posto vode u Europi. Nestašice vode znače manje urode, što poljoprivrednicima donosi gubitke i remeti lance opskrbe hranom. Gubici usjeva u posljednjem su desetljeću pali za više od 30 posto u odnosu na predviđanja, što može uzrokovati dugoročni rast cijena hrane.

Javna vodoopskrba čini 21 posto ukupne potrošnje. Tu građani najizravnije osjećaju posljedice jer vlade ograničavaju korištenje vode za pranje, kuhanje ili zalijevanje vrtova. Rezovi najteže pogađaju Sredozemlje, gdje turisti troše između 300 i 2.000 litara vode dnevno, dok stanovnici troše prosječno 125 litara. Dok veliki gradovi obično imaju planove za sušu, manje općine i kućanstva koja ovise o privatnim bunarima puno su ranjiviji. U nekim zemljama velik dio stanovništva koristi privatne izvore vode koji su slabije regulirani i podložniji isušivanju.

Industrijska proizvodnja troši 14 posto vode u EU. Nestašice ometaju sektore poput proizvodnje čelika, papira i hrane, što može dovesti do zatvaranja pogona. To smanjuje prihode tvrtki, otežava otplatu kredita i može izazvati nestabilnost u bankarskom sustavu. Europska središnja banka utvrdila je da se 34 posto poslovnih kredita u eurozoni odnosi na sektore koji intenzivno troše vodu.