Trump je u pola sata napravio ono što Putin ne može u četiri godine

Poniženje nije samo u činjenici da Putin nije pritekao u pomoć Maduru kad je to bilo najpotrebnije.
Trump je u pola sata napravio ono što Putin ne može u četiri godine

Munjevita američka operacija u Venezueli, u kojoj su snage SAD-a uhitile dugogodišnjeg čelnika Nicolása Madura, zadala je težak politički i simbolički udarac Rusiji Vladimira Putina i razotkrila slabosti Kremlja kao saveznika, piše Politico u opsežnoj analizi globalnih posljedica tog poteza.

Toliko o Putinovom konceptu međusobne zaštite autoritarnih režima

Kako se navodi u analizi, američki predsjednik Donald Trump pokazao je da je Putinov koncept „multipolarnog svijeta“, u kojem bi se autoritarni režimi od Caracasa do Teherana međusobno štitili od Zapada, u praksi šupalj. Dok se Moskva godinama predstavljala kao protuteža američkoj moći, događaji u Venezueli pokazali su da Rusija nije u stanju zaštititi ni svoje najbliže partnere.

Poniženje nije samo u činjenici da Putin nije pritekao u pomoć Maduru kad je to bilo najpotrebnije. Dodatni udarac je to što Trump djeluje učinkovitije i odlučnije u provođenju onakvih jednostranih intervencija kakve bi Kremlj rado izveo, ali to ne uspijeva, ističe Politico.

Nadigran u ulozi vođe koji se ne obazire na pravila

Drugim riječima, Putin je nadigran u ulozi vođe koji se ne obazire na pravila. Dok bi ruski predsjednik, kako se navodi, zasigurno volio ukloniti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog brzom i odlučnom akcijom, Rusija je već četiri godine zapela u brutalnom ratu u Ukrajini, uz više od milijun mrtvih i ranjenih ruskih vojnika, prenosi index.hr.

„Putin mora biti nepodnošljivo ljubomoran na Trumpa“, rekao je za Politico politički analitičar i bivši autor Putinovih govora, Abbas Galjamov. „Ono što je Putin obećavao da će učiniti u Ukrajini, Trump je napravio za pola sata u Venezueli.“

Osjećaj gubitka ugleda jedna je od rijetkih točaka oko koje se slažu i neovisni analitičari i ruski ultranacionalisti. Nacionalistički bloger i bivši obavještajac Igor Girkin, koji se trenutačno nalazi u kaznenoj koloniji, napisao je na Telegramu: „Pretrpjeli smo još jedan udarac našem imidžu. Još jedna zemlja je računala na pomoć Rusije, a nije je dobila.“

Rusija kao nepouzdan saveznik

Godinama se Moskva nastojala nametnuti kao ključna sila otpora zapadnoj hegemoniji pod vodstvom SAD-a, okupljajući labavi savez država povezanih neprijateljstvom prema Washingtonu. Pod Putinom je Rusija sebe prikazivala kao nositelja „multipolarnog svijeta“, koji bi, poput nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, štitio svoje saveznike.

Nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine, Moskva je pozvala partnere da stanu uz nju. Mnogi su to i učinili. Iran je Rusiji prodao dronove. Kina i Indija nastavile su kupovati rusku naftu. Saveznici u Latinskoj Americi i Africi, iako s ograničenim gospodarskim i vojnim kapacitetima, pružali su političku i simboličku potporu, što je Moskvi omogućilo da tvrdi kako nije međunarodno izoliran.

No, kako ističe Politico, posljednji događaji pokazuju da je riječ o jednostranim odnosima - u korist Rusije. Kad saveznicima zatreba pomoć, Moskva izostaje.

Krenulo od Armenije, nastavilo se u Siriji, a onda i Iranu

Prvi koji su to shvatili bili su Armenci. Zaokupljena ratom u Ukrajini, Rusija nije učinila ništa kako bi spriječila Azerbajdžan da 2023. godine u kratkom ratu preuzme kontrolu nad Gorskim Karabahom. Ruski mirovnjaci samo su promatrali.

Godinu kasnije, Kremlj je bio jednako nemoćan dok se urušavao režim Bašara al-Asada u Siriji, koji je Moskva godinama održavala na vlasti. Rusija je pritom izgubila i ključnu luku Tartus na Mediteranu.

Slično se dogodilo i s Iranom. Unatoč dugogodišnjem strateškom partnerstvu, Rusija nije mogla pomoći Teheranu kada su Izrael i SAD bombardirali iranska nuklearna postrojenja. Moskva je ostala bez odgovora na demonstraciju zapadne zračne moći.

Sada je i Venezuela, još jedan dugogodišnji saveznik Kremlja, doživjela poniženje, na koje je Rusija reagirala samo oštrim osudama, ali bez ikakve konkretne akcije.

Zavist u Kremlju

Ruske energetske i vojne veze s Venezuelom bile su duboke. Od 1999. godine Moskva je Caracasu isporučila više od 20 milijardi dolara vojne opreme, financirane kreditima i djelomično osigurane kontrolom nad venezuelanskom naftnom industrijom. Ti su ulozi sada, kako piše Politico, praktički izgubljeni.

Posebno bolan trenutak za Moskvu je činjenica da su ruski saveznici u prošlosti uspijevali pobjeći u Rusiju. Viktor Janukovič i Bašar al-Asad dobili su utočište u Rusiji, dok se Maduro sada pojavio pred sudom u New Yorku, odjeven u zatvorsku odjeću.

Ruske vlasti očekivano su osudile američku operaciju. Ministarstvo vanjskih poslova govorilo je o „neprihvatljivom kršenju suvereniteta“, dok je senator Aleksej Puškov poručio da Trump vraća „divlji imperijalizam 19. stoljeća“. Upravo za takva kršenja suvereniteta Rusiju Zapad optužuje u Ukrajini.

Bilo je i več uobičajenog zveckanja oružjem. Zastupnik Aleksej Žuravljov predložio je da Rusija Venezueli ponudi projektil Orešnik, dok je popularni Telegram kanal „Dva majora“ ustvrdio da su Trumpovi potezi dali Moskvi „slobodne ruke“ da rješava vlastite probleme „svim potrebnim sredstvima“.

Rusi se nadaju da će se Amerika zadržati na zapadnoj hemisferi

Neki proruski komentatori tvrde da Trumpovi postupci potvrđuju kako međunarodno pravo više ne vrijedi, dok drugi nagađaju da će se SAD zadržati na zapadnoj hemisferi, ostavljajući Rusiji Europu i središnju Aziju. No, kako ističe Politico, Putin već godinama slijedi logiku da jači diktira pravila. Ono što je za Kremlj ponižavajuće jest činjenica da Trump u tome ispada uspješniji.

Zavist je, čini se, dominantan osjećaj među ruskim nacionalistima. Aleksandar Dugin napisao je da se „cijela Rusija pita zašto se s neprijateljima ne obračunava na isti način“. Margarita Simonjan otvoreno je priznala da postoji razlog „za ljubomoru“.

Amerika neće snositi sankcije - za razliku od Rusije

Brojni komentatori primjećuju i da, za razliku od Rusije, SAD vjerojatno neće snositi ozbiljne posljedice u vidu sankcija ili međunarodne izolacije.

Kako zaključuje Galjamov u razgovoru za Politico, Trumpov potez vjerojatno neće promijeniti ruski pogled na svijet, nego će ga dodatno učvrstiti. Ironija je, kaže, u tome što je Putin sam stvorio svijet u kojem vrijedi samo uspjeh. „A sada su Amerikanci pokazali kako se to radi, dok je Putinovo poniženje svima očito.“



Komentari