Profesor Zubić: „Sto tisuća ljudi vratit će se iz Njemačke do 2030“

Prije nekoliko godina BiH je dala najboljeg profesora na svijetu u izboru stotina uspješnih, predloženih. Riječ je o Vedranu Zubiću, koji je 2022. godine dobio i Večernjakov pečat u kategoriji “Ponos BiH”. Kad razgovaramo s njim, shvaćamo zbog čega ovog profesora geografije djeca i odrasli rado slušaju i zbog čega se upravo njega u BiH najčešće zove kad se dogodi neki potres na svjetskoj karti. Večernjakova ekipa s njim je razgovarala neposredno nakon primirja Izraela i Irana, za koje još ne znamo je li dugog ili kratkog vijeka, a kada je on osmislio za to zanimljiv termin - “prvi svjetski energetski rat”.

- Treba se malo vratiti unatrag pa vidjeti kako je čitav niz država uveo embargo i sebi ugasio ovaj element prema Rusiji nakon agresije Rusije na Ukrajinu. I tu je jedan segment priče, zavrnuli smo sami sebi pipu pa su onda Sjeverni tok 1 i 2 onesposobljeni i Europa ostaje u krizi. Namjerno počinjem priču o Europi zato što smo mi sekundarni segment. I onda počinje priča o ukapljenom plinu koji će nam dolaziti iz Amerike i o alternativnim varijantama s Kavkaza ili sa zone jugozapadne Azije jer sad imamo problem prometa kroz Bab al-Mandab koji se događa zbog sukoba u Jemenu, zbog somalijskih gusara. I na kraju, ovaj problem zatvaranja Hormuškog prolaza koji je žila kucavica energije svijeta. Svaka četvrta litra energenata prođe kroz Hormuški kanal. I sad, kada bi ga Iran zaista zatvorio, svi bismo se našli u problemu, a naravno, ja to sto puta kažem, kad, primjerice, Njemačka kašlje, onda Europa ima upalu pluća, a mi smo ovdje, valjda, već umrli od tuberkuloze. Ono što je sada evidentno je da može doći, uvjetno rečeno, do rasta cijena energenata. Dok se ovo ne smiri, ali mene je više strah što jedna takva glupost ili neki dogovor velikih mešetara, tako da ih nazovem, može izazvati energetsku krizu u svijetu. Dakle, netko se nešto dogovorio, a netko se nešto prepucava. Bacaju se bombe na neke energetske sektore. Evo, točno se vidi tko što granatira, recimo, u Iranu ili u Izraelu. Ljudi vode energetski rat koji za cilj ima povećanje cijene nafte. Tko tu ima neki potencijalni interes? Lako je odgonetnuti, pa veliki prodavači nafte. Ljudi često zaboravljaju da je Indija 33 puta više nafte kupila od Rusije 2023. nego godinu ranije. Jasno je da nije Indija kupila naftu samo za sebe, nego su tko zna kakvi preprodavači preko Indije kupovali rusku naftu i preprodavali zato što je Rusija imala embargo na izravan izvoz, recimo, u Europu. Primjerice, neke britanske korporacije su to radile. Živimo u nekom razdoblju mešetarenja energentima i zato ja to navodim kao neki prvi svjetski energetski rat koji je u naslovu možda malo problematičan, ali je na snazi - priča nam Zubić. Pitamo ga može li ovaj energetski rat prerasti u taj zlokobni koji se puno puta spomenulo posljednjih mjeseci i godina - III. svjetski rat. - Prva stvar: što je svjetski rat? Kad promatrate Prvi svjetski rat, događa se u Europi. Drugi svjetski rat u Europi, sjevernoj Africi i na Pacifiku. Kakve veze je imao, ne znam, Kongo ili, da ne kažem, Brazil s Prvim i Drugim svjetskim ratom - nikakve. Da, tu je naš eurocentralizam? Pa mi nešto zovemo svjetskim ratom. Za Koreju je svjetski rat bio od 1950. do 1953. S druge strane, jasno vidimo crte dodira tih velikih sila. To je Kavkaz. To je pola Ukrajine. To je tamo zona Baltičkog mora, poluotoka Kole, to je Arapsko-perzijski zaljev. To je zona Mezopotamije, gdje se dodiruju te velike sile, primjerice, gdje je Rusija pomagala Siriji, pa Bašar al-Asad poslije pao, gdje pomaže izravno Hezbollahu u Libanonu, gdje Iran pomaže Hutima u Jemenu. Vidi se gdje je crta dodira. Nemamo mi tu crta dodira. Crta dodira je sada i Saharska Afrika, Niger, Čad, Sjeverna Nigerija, Srednjoafrička Republika. Tamo se događaju silni vojni problemi. Dakle, gdje su crte dodira? Tamo gdje se preklapaju interesi velikih sila. Mi u BiH nismo crta dodira. Mi smo debelo na zapadu. To je naša realnost - ističe Zubić. Pitamo ga, u tim geopolitičkim odnosima, je li BiH ikome zanimljiva? - A, Bože dragi, sačuvaj. Pa ne znaju ljudi ni gdje je Balkan. Dakle, sadašnji predsjednik SAD-a u prvom je mandatu rekao kako mu je divno bilo na Balkanu. Čovjek bio na Baltiku. Rekao je kako mu je krasno bilo u Sloveniji. Čovjek bio u Bratislavi, u Slovačkoj.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska zajedno možda imaju stanovnika kao jedan Chicago. Pa, eto, to je jedna realnost koju mi nikako da shvatimo. Koliko god se naši političari trudili prikazati da smo mi nekome bitni, mi nismo u ovakvim odnosima snaga nikome bitni. Pogledajte Vučića nedavno, letio je u Ameriku da ga Trump primi i naravno da ga nije primio pa se brže-bolje vratio natrag. Isto bi bilo da, primjerice, Zrinjski ili Sarajevo dođu u Manchester, slete na stadion i kažu - sada hoćemo igrati s Manchesterom, netko nam je obećao da ćemo igrati s njima. Da zaključim, mi nismo realni subjekti svjetske politike - tvrdi Zubić. Kaže i koji su razlozi za to. - Pa, resurse koje smo imali, manje-više, sve smo ih darovali. Najviše smo darovali ljudskih resursa, cijeli demografski resurs. Tko god je ovdje došao, mi smo mu prodali sve bez ikakvih problema, nema veze je li to tvrtka, tvornica, lijek, aluminij..., sve smo dali za tiskane eure, dolare... Ovo će grubo zvučati, ali rat je ekonomska aktivnost. Koliko god grozno to djelovalo, to je tako. Netko investira u rat i očekuje da zaradi od rata, da ima neku korist od toga nečega što osvaja i u tom ne preza da izazove bilo kakav problem. Rat je ekonomska aktivnost, a u tom slučaju BiH definitivno nikome nije zanimljiva - naglašava pa podsjeća na nedavnu Dodikovu izjavu kad je rekao da će sve dati Americi samo da ga ostavi na vlasti. - Da mi imamo to nešto, ovdje bi bile silne korporacije, čuvale bi to neke vojne jedinice. Mi se možemo lagati da smo neka sila ili faktor, ali nije realno - priča Zubić. Priča nam o Ukrajini koja ima problem radi svojih resursa. - Vidimo kako ide ta razdioba resursa. Ima ona ružna šala: Rude će pripasti Americi, neki teritorij Rusiji, a Ukrajincima slava. Nažalost, tako je kad se događa agresija jedne velike sile, vi se ne možete obraniti. E, sad, pogledajte opet gdje je tu Europa. Nas su 2022. uvjeravali da država koja ima resurse, naftu, vodu, hranu, sve, da će ona propasti, a da će Europa, koja nema energente, koja nije više u jezgri nekih ekonomskih i tehnoloških zbivanja, biti pobjednik.

Vidimo gdje smo danas. Pa danas Kina proizvede tri puta više automobila nego, recimo, Njemačka. Europska unija ima ozbiljne ekonomske probleme zbog toga. Otiđite u Njemačku i pogledajte kakve su im cijene stanova i energenata. Neizdrživo je. I tri godine već pričam da će se 100 tisuća ljudi vratiti u BiH do 2030. Ako je obitelj u Njemačkoj i samo jedan član radi, već je na povratku kući - ističe Zubić.

Čuvati prirodno bogatstvo

Za kraj ga pitamo što bi savjetovao običnom žitelju BiH u svjetlu svega što se događa. - Savjet je da počnemo za sebe proizvoditi ono što nama treba. Eto, pod jedan - poljoprivreda, da sačuvamo malo ekologije, čistog zraka i čiste vode koja treba nama i našoj djeci da se bavimo nekim lokalnim temama. Evo, da zadovoljimo želudac, da imamo danas-sutra krumpir po normalnoj cijeni, da ne moramo uvoziti, da nam voda ne bude skupa kao da smo u Jemenu, a ne u prostoru normalne hidrografije. Čuvajmo ovo prirodno bogatstvo i to su naše teme, a svjetska politika, mi o njoj možemo pričati da nam vrijeme prođe, ali stvarno mislim da se trebamo baviti sami sobom. Svaka kuća, da bi stajala na dobrim temeljima, treba imati dobre odnose sa susjedima koji će danas-sutra priskočiti u pomoć u slučaju požara ili bilo kakve elementarne nepogode. Jedni drugima smo najvažniji i to je bit priče - zaključuje Zubić uz poruku: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse”.