Govor majke iz Srebrenice koji ledi krv u žilama: Za djecu nije bilo milosti

Majka Srebrenice Kada Hotić održala je emotivan govor na današnjoj komemoraciji u povodu 31. obljetnice genocida u Srebrenici.

“Naš narode bosanski, prije svega obitelji i majke ubijenih, srdačno vas pozdravljam. Želim vam zahvaliti što ste danas ovdje. Možda ste umorni i nenaspavani, ali ovo je poseban dan. Ovo je dan, jednom godišnje, kada se okupimo kako bismo obilježili obljetnicu srebreničkog genocida. Možda ću ove godine govoriti, pa više neću uspjeti, zato imajte strpljenja. Imala sam 21 godinu kada sam rodila svog sina. Kada je odrastao i postao momak, bio je moj ponos i ljepota... Moj muž bio mi je istinski prijatelj i oslonac... Srebrenica je prije rata bila izuzetno lijep grad, bilo je jako lijepo živjeti u njoj. Nije bila prenapučena, ali je bila urbana, imala je prirodne ljepote i dobar narod”, kazala je.

Podsjetila je kako je hala u kojoj je danas održana komemoracija nekada bila izvor života.

“Radilo se i zarađivalo. Ova dolina bijelih nišana vrvjela je životom. Naša čaršija bila je ljepota. Ne znam kojoj je pameti i komu zasmetao taj život. Ne znam tko je došao na ideju da ovo razori i osramoti se. Ljudi koji vode ratove nisu civilizirani ljudi. Ljudi trebaju poštovati jedni druge. Pretrpjeli smo užasne stvari – napad na ovaj mali grad. To je bio napad naših pravoslavnih susjeda koji su dobili naredbu i oružje iz Srbije. Mi smo bili iznenađeni tim ratom, nismo se pripremali. Bili smo goloruki. Sva sela u Srebrenici bila su napadnuta i ljudi su stjerani u gradski dio općine. Bili smo tako gusto naseljeni, kao ljudi ovdje danas u hali. Prije nego što su istjerali taj narod, zapalili su bošnjačke kuće”, dodala je.

Ispričala je kako je s grupom susjeda u šumi provela devet dana i noći.

“Djecu smo prekrivali lišćem. Morali smo tako izdržati. Ubrzo smo ostali bez struje i telefona, odsječeni od svijeta. Bombardirali su nas 36 puta zrakoplovima. Mnoge majke skupljale su dijelove svoje djece u krilo. Pokopali su ih u ovim šumama. Nakon dva mjeseca sva hrana koja je bila u gradu potrošila se. Ljudi su jeli sve i svašta. Jedina hrana bio nam je kukuruz koji smo noću brali u Bratuncu. Ali ne žalim se na to, bili smo još uvijek živi”, kazala je.

Kada Hotić opisala je što se događalo od 11. do 13. srpnja, što je bio i najpotresniji dio njezina govora.

“Poslije su nas okupili u ovaj prostor, u ovu dolinu i ove hale. Ovdje se vijorila zastava Ujedinjenih naroda. Jamčili su nam život, opstanak i našu imovinu. Ali prevarili su nas i izdali. Na pladnju su nas poslužili Mladićevim krvolocima. Dvije noći sam ovdje noćila, od 11. do 13. srpnja. Tada sam imala 50 godina. Nikada neću zaboraviti te noći. Sjećam se majke kojoj su zaklali dijete u krilu, imalo je 13 godina. Sjećam se djevojčice koja je plakala, pa joj jedan četnik kaže: ‘Ušutkaj to dijete’. Majka je odgovorila da joj ne može ništa. Uzeo joj je dijete i odsjekao glavu, a trup bacio...

Kasnije su se, kako se prisjeća, majke Srebrenice spontano okupile i prosvjedovale pred svim institucijama.

“Kasnije, kada smo saznale što se dogodilo s našim najmilijima, tražile smo da dobijemo njihove posmrtne ostatke kako bismo ih dostojno ukopale. Najveća pomoć bila nam je Komisija za ekshumaciju i identifikaciju, koja je otkrila grobnice i identificirala tijela. Ali majke su se izborile za ovaj prostor. Munira Subašić bila je inicijatorica da ovo mezarje bude ovdje. Ovdje su nas razdvojili, ovdje su nas ubijali. Mi smo povijest ispisale bijelim nišanima. Budimo ljudi, ne dajmo Bosnu. Bosna je lijepa zemlja, Europa se treba njome ponositi. Svi oni negatori koji negiraju da su počinili zlo, lijek im je priznati istinu. Neka zatraže oprost, barem oni koji su bili natjerani počiniti zločin. Možda ću im i oprostiti”, zaključila je Kada Hotić.