Nevidljiva djeca u Zagrebu: Kako da Hrvatska napokon prepozna djecu rođenu zbog rata po uzoru na BiH?

Nakon premijernih predstavljanja u Sarajevu i Mostaru, priručnik „Nevidljiva djeca: Pravni status djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj“ predstavljen je u utorak u Kulturno-informativnom centru Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Zagrebu.

Predstavljanje je okupilo predstavnike institucija, akademske zajednice, organizacija civilnog društva i zainteresiranu javnost, a u središtu rasprave bilo je pitanje kako Hrvatska može pravno prepoznati djecu rođenu kao posljedicu ratnog seksualnog nasilja.

Koliko je djece rođeno kao posljedica silovanja tijekom rata devedesetih u Hrvatskoj, i danas nije poznato. Za razliku od Bosne i Hercegovine, koja je provela istraživanja i raspolaže određenim podacima, djeca rođena zbog rata u Hrvatskoj i dalje ostaju nevidljiva, i u statistikama i u zakonodavnom okviru.

„Iako je Hrvatska prava osoba koje su preživjele ratno seksualno nasilje uredila Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, taj zakon ne prepoznaje djecu rođenu iz tih okolnosti kao zasebnu kategoriju nositelja prava“, istaknula je Iris Knežević, koautorica priručnika.

Knežević je naglasila kako su nevidljiva djeca, odnosno djeca rođena zbog rata, desetljećima bila marginalizirana, obilježena stigmom i diskriminacijom, a da se to događa i danas.

„Moramo biti svjesni da šutnja nije neutralna opcija. Ako pristajemo na šutnju, pristajemo i na kršenje ljudskih prava. Svojim stavom da to ‘nije naš problem’ posredno održavamo diskriminaciju, stigmatizaciju i marginalizaciju.“
Dok je Bosna i Hercegovina, ponajviše zahvaljujući dugogodišnjem zagovaranju organizacija civilnog društva, izmjenama Zakona o civilnim žrtvama rata u Federaciji BiH i Brčko Distriktu pravno prepoznala djecu rođenu iz ratnog seksualnog nasilja, Hrvatska ni više od trideset godina nakon rata to još uvijek nije učinila.

Na predstavljanju je sudjelovao i glavni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Ivica Akmadža, koji je poručio da je Ministarstvo spremno razgovarati o mogućim izmjenama postojećeg zakonskog okvira.
„Ministarstvo je otvoreno za dijalog i raspravu o uključenju u zakon i djece kao posebne kategorije.“

Psihologinja Marijana Senjak istaknula je kako postojeći zakon predstavlja važan iskorak, ali da je došlo vrijeme da se prepoznaju i potrebe djece rođene kao posljedica ratnog seksualnog nasilja.
„Hrvatski zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u ratu je napredan zakon. To je iskorak u regiji i model koji se može prenositi u svijetu, ali kao svaki zakon sigurno ima ograničenja. Vidim prostor za uvođenje kategorije djece rođene kao posljedica seksualnog nasilja u zakon. Ono što smo propustili u njihovoj dječjoj dobi sada se može ispraviti uvođenjem nekih prava. Ljudska prava su proistekla iz ljudskih potreba, bitno je prepoznati potrebe djece u ovom trenutku.“

Priručnik ne traži krivnju za propuste iz prošlosti, nego otvara prostor za dijalog i razvoj javnih politika. Njegov je cilj bolje razumijevanje iskustava djece rođene zbog rata, njihovo društveno i pravno prepoznavanje te jačanje suradnje institucija, akademske zajednice i civilnog društva u zagovaranju njihovih prava.

Nakon predstavljanja održana je rasprava s publikom, tijekom koje je dodatno naglašena potreba da Hrvatska, po uzoru na Bosnu i Hercegovinu, napravi sljedeći korak i zakonski prizna djecu rođenu iz čina ratnog seksualnog nasilja kao posebnu kategorijucivilnih žrtava.