Mladi Ukrajinac tvrdi: Plesni klubovi rade, noćni taksiji voze. Usred rata smo, a civili su se skroz opustili

Nakon početka ruske invazije Ukrajina je uvela izvanredno stanje, prema kojem su se svi muškarci stari između 18 i 60 godina smatrali obveznicima vojne službe i mogli su biti mobilizirani, osim ako su ispunjavali uvjete za odgodu. Godine 2023. ažurirana su pravila vojne registracije kako bi se uključilo i žene. No, mjere ipak ne znače vojnu obvezu za žene.

Ratno stanje donijelo je drakonska ograničenja putovanja. Muškarcima između 18 i 60 godina općenito je zabranjen izlazak iz zemlje, iako postoji širok raspon izuzeća, koja pokrivaju sve, od samohranih roditelja male djece do profesionalnih sportaša.

Glasnogovornik Državne granične službe Ukrajine Andrij Demčenko rekao je 9. studenoga da je u posljednjih 10 mjeseci 43.000 državljana Ukrajine zadržano na granici pri izlasku: "Razlozi su bili različiti, ali uglavnom zato što nisu ispunili uvjete za izlazak."

Rat se ponekad pojednostavljuje kao industrijsko natjecanje: zapadni pokrovitelji Ukrajine utrkuju se u proizvodnji streljiva za Kijev, dok Moskva pojačava domaću proizvodnju topničkih granata i traži nove zalihe iz Sjeverne Koreje. Ali to je također regrutacijsko natjecanje protiv Rusije.

Mobilizacija je za Ukrajinu pitanje opstanka. Dugoočekivana protuofenziva na širokoj fronti nije uspjela polučiti veći napredak na bojnom polju, a Zapad se koleba u vezi s potporom, posebno jer su događaji u Izraelu i Gazi u posljednjih mjesec dana skrenuli pozornost sa sukoba u Europi.
CNN je razgovarao s nekoliko osoba u vojno aktivnoj dobi kako bi spoznao njihove motive da se bore - ili da izbjegnu novačenje.

Bojnik Viktor Kisil služi u brigadi Hartija. Donedavno se bavio novačenjem za svoju jedinicu.

"Svi oni koji su htjeli dobrovoljno služiti već su negdje angažirani. Ima još ljudi koji ne žele svojevoljno služiti. Ako osoba nije zaokupila pozornost vojnog ureda nakon 16-18 mjeseci rata, onda se očito nada da neće biti pozvana u vojsku ni sljedećih 18 mjeseci.

Koliko ja vidim, postoji manjak vojnog osoblja, ponekad kritičan manjak. Osim toga, različiti vojni položaji zahtijevaju različite vještine - neki zahtijevaju fizičku obuku, neki intelektualne vještine. Svatko ima drugačije vještine.

Kao vojnom licu više puta su mi na ulici uručivali mobilizacijski poziv. Susreo sam se s ljudima koji su regrutirani preko interneta. Kad osoba sazna da postoji mogućnost odlaska u ratnu zonu, želja za zaradom - mjesečna vojna plaća iznosi od 550 do čak 2750 dolara - odmah nestaje.

Ako se rat nastavi istim intenzitetom kao danas, nema načina da se izbjegne novačenje."

Mark Holovej (29) radi kao civilni volonter za vojsku. Spreman je prihvatiti mobilizaciju.

"Ne mogu biti pozvan u vojsku zbog zdravstvenih problema. Imam kroničnu policističnu bolest bubrega. Ne može se liječiti. Na posebnom sam režimu ishrane i svakih šest mjeseci moram ići u bolnicu preventivno. Također, imam dijabetes tipa 2. Stalno moram uzimati lijekove.

Ali mislim da nitko neće uzimati u obzir zdravstvene probleme ako sad stigne poziv za regrutaciju. U svakom slučaju, ne bojim se toga. Ako dobijem poziv za mobilizaciju, odazvat ću se. Samo što sada zapravo znam gdje želim biti mobiliziran. Želim se pridružiti brigadi u kojoj sam bio dobrovoljac.

Na samom početku invazije jedan prijatelj me zamolio da pomognem i donesem nešto vojsci. U početku sam uglavnom donosio hranu, piće, pokoji kolačić, cigarete... I uglavnom sam pomagao svojim prijateljima i prijateljima prijatelja. Kasnije sam počeo pomagati s lijekovima - skupljao sam kutije prve pomoći i podveze. Prvo sam dolazio u postrojbe udaljene 20 kilometara od prve crte bojišnice, a onda sam bio sve bliži prvoj liniji.

Civili su postali previše opušteni. Plesni klubovi rade, noćni taksiji voze. Sve dok ne dođe do raketnog napada na njihov grad, ljudi zaboravljaju da smo zapravo usred rata."

Marija Zajka (31) je voditeljica marketinga mreže ljekarni. Ona je spremna prijaviti se u vojsku. "Otišla sam u lokalni vojni ured kako bih saznala više o mobilizaciji. Htjela sam se registrirati. Pitala sam je li novačenje žena dobrovoljno, na što su mi odgovorili da je dobrovoljno-obvezno.

Spremna sam prijaviti se za službu, ne bojim se. Sada se počinje regrutirati žene. Općenito, puno farmaceutkinja dobrovoljno ide u vojsku. Razgovarala sam s mužem o tome da se prijavim u vojni ured. Podržao me.

Vojnici ne podržavaju previše svoje djevojke ili žene da se pridruže vojsci jer je razina seksizma još uvijek prilično visoka u vojsci.
Sigurna sam da imamo problema s rezervama. Moj suprug je vojnik, priča mi o situaciji na prvoj liniji i shvaćam da nam ponestaje ljudi. Puno Rusa gine, ali čini se da se njihov broj ne smanjuje."

Jevhen (32) je IT stručnjak. Planira osporiti svaki mobilizacijski poziv. "Smatram da je sve što se događa s mobilizacijom nezakonito i nepošteno. Za mnoge akcije u regrutnim centrima nema pravnih temelja. Stoga imam negativan stav prema svemu što se događa. Naravno, ne radi se o podršci Rusiji, jasno je da su nas napali. Ali ako sutra dobijem mobilizacijski poziv, posavjetovat ću se s odvjetnikom i osporiti ga.

Svi pričaju o odgovornostima. Ali ja pitam - što mi je ova država dala da bih joj išta dugovao? Roditelji su plaćali moje školovanje, iako sam bio odličan student, morao sam oskudijevati za vrijeme studija. Ispada da se nitko ne pridržava zakona, ali svi pričaju o obvezama.

Kakva korist od mene na fronti ako nema vojne obuke? Ili ću biti ubijen za dvije minute ili ću raditi ovdje, plaćati poreze i podržavati gospodarstvo."

Oleksandr Djadjuškin (36), konzultant za ljudske resurse prije rata i predavač filozofije i povijesti religije, u listopadu se dobrovoljno prijavio za protuofenzivu.

"Shvatio sam da će ovo biti prilično dugotrajan sukob. Momci će odlaziti na front i stjecati iskustvo, ali i neprijatelj djeluje na isti način. Zato će broj profesionalnih postrojbi koje sudjeluju u borbama stalno rasti, kako na našoj tako i na neprijateljskoj strani.

Moramo se usredotočiti na dugotrajnu borbu. Ne u smislu da sam spreman dati svoj život, nego u smislu da ću usavršavati svoje vještine iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Zato sada ne žalim što sam došao ovamo. Vidim da ima posla za mene.

Uloga ljudi u ovom ratu je ključna. Kao što znate, ne pobjeđuje čelik, pobjeđuje duh. Duh, intelekt."