Fra Pijo je rođen 1. listopada 1937. u Grudama, mjestu Sovići, u obitelji Andrije i Anice Pejić (rođ. Zorić), kao jedno od devetero djece. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Pazinu. Novicijat je započeo na Košljunu 1955., a jednostavne zavjete položio je 1956., dok je svečane zavjete dao 1961. godine u Zadru. Vojnu obvezu služio je u Ohridu i Skoplju (1958.–1960.).

Studij teologije pohađao je u Zagrebu, Samoboru i Zadru. Za đakona i svećenika zaredio ga je nadbiskup Mate Garković 1964. u zadarskoj katedrali. Daljnji studij nastavio je u Rimu na Papinskom sveučilištu Antonianum, gdje je 1969. doktorirao kanonsko pravo disertacijom o pravnim izvorima konstitucije Lumen Gentium.

Fra Pijo je obnašao brojne redovničke i upravne službe: bio je magister bogoslova i profesor teologije, gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku (1973.–1979.), gvardijan na Krapnju i u Cavtatu, definitor i tajnik Provincije sv. Jeronima. Od 1994. pa do smrti živio je i djelovao u samostanu Male braće u Dubrovniku.

Uz redovničke službe, posvetio se i odgojno-obrazovnom radu: bio je kateheta mladih, nastavnik vjeronauka u gimnaziji „Ruđer Bošković“ i osnovnoj školi u Cavtatu, te predavač kanonskog prava i logike na Katehetsko-teološkom institutu u Dubrovniku.

Kao pravnik i teolog, bio je član crkvenih sudova i vijeća, član Pravne komisije BKJ, generalni vizitator Provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, povjerenik za kauzu blažene Marije Propetoga Petković, kapelan Opće bolnice Dubrovnik, predsjednik HKD-a „Napredak“ (podružnica Dubrovnik) te aktivan član Matice hrvatske i Društva prijatelja dubrovačke starine.

Objavio je brojne članke i studije iz kanonskog prava i crkvene povijesti, a njegova disertacija tiskana u Rimu 1969. godine ubraja se među zapažena znanstvena djela hrvatskih franjevaca u inozemstvu.

Predan rad i doprinos fra Pija prepoznat je i nagrađen kroz priznanja i nagrade. Njemu jedno od dražih je odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske dr. Franja Tuđmana, koji ga je Redom hrvatskog trolista odlikovao za osobite zasluge u ratu i izravnoj ratnoj opasnosti za Republiku Hrvatsku.

- Lijepo je bilo to dobit', jer nije on bilo koji predsjednik, to je državnik kojeg sam volio jer sam vidio da iskreno voli svoj narod i kao takvog sam ga cijenio – kazivao je fra Pijo koji je obavljao brojne službe u Redu i u Crkvi, primjerice bio je profesor na Visokoj bogosloviji Dubrovnik – Makarska i predavao na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku.

Premda narušena zdravlja, fra Pijo je sve do posljednjih godina života rado susretao ljude, ispovijedao i hrabrio ih svojim riječima i vedrim duhom.  

Počivao u miru Božjem.