Željko Andrijanić: Naši stari su išli putem pravednosti do konačne pobjede
Hoće li ovaj naraštaj iz ovih godina, iz ovih mračnih stoljeća, izići kao pobjednik? Prejaka je vjera u ljudima da bismo sumnjali. Vidi se to i ovih blagdana kad se okupljamo na posljednjim počivalištima svojih najmilijih...

Tisuće svijeća za najmilije gore u ovoj noći. Groblja sjaje najvećim sjajem. Plamičci kao da pričaju najljepšu priču s posljednjih počivališta znanih i neznanih.
U našim glavama događa se eksplozija informacija. Poput računala isčitavamo sebi biografije onih čija tijela počivaju pod tim hladnim mramorom, a čije su se duše uspele u neslućene visine.
I tako, ove večeri, dok skladbe Najvećeg umjetnika i tišinom i zvukom dodiruju um, odajemo im posebnu počast.
Čovječanstvo je u tami, ne znamo što nam donosi novi dan, ali ti pokojnici, te duše rođene za Nebo nakon ovozemaljske smrti, kao da nam poručuju da će sve biti dobro. Dok svijet trči za ovozemaljskom moći i pritom gubi sve kriterije, dok djeca diljem svijeta plaču u boli želeći umrijeti premda nikad nisu čula da smrt uopće postoji, dok teroristi i zločinci svih vrsta usmrćuju nedužne, Svi sveti u ovoj svetoj noći, na koju se naslanja Dušni dan, poručuju onima koji mole za dobro: Niste sami!
Ovih dana čitam "Matijino stoljeće rata", autora Ivana Šimića. Hercegovka Matija, natkrovljujući lik romana, gubila je svoje najbliže u svim ratovima prošlog stoljeća, od I. preko II. pa do Domovinskog rata. Ne znam koja je smrt lijepa, ali nekako se najnježnija čini ona kad čovjek u kasnoj dobi samo usne i otisne se Gospodinu. Nažalost, Matija nije takve smrti oko sebe dočekala. Njoj su najbliže oduzimali ratovi. A u Matiji su naši roditelji, bake, djedovi, prabake i pradjedovi. I to stoljeće rata je završilo. Došlo nam je novo stoljeće koje se približava svojoj prvoj četvrtini, a ratovi, bolesti, katastrofe... ostaju kao trajni sljedbenik.
Hoće li ovaj naraštaj iz ovih godina, iz ovih mračnih stoljeća, izići kao pobjednik? Prejaka je vjera u ljudima da bismo sumnjali. Vidi se to i ovih blagdana kad se okupljamo na posljednjim počivalištima svojih najmilijih, kad se okupljamo ondje gdje nam je jednom spustiti umorno tijelo, dok će duša u neslućene visine... vidi se to i noćas dok svijeće gore, dok se sjećamo svojih najmilijih, dok se sjećamo naših starih. Unatoč svoj muci i oni su vjerovali i hodili putem pravednosti - do konačne pobjede!
Željko Andrijanić/Herc.info
Komentari