Pet godina od odlaska 'grudskog Franje Asiškog', vjernici mole za zagovor fra Ante Šaravanje

Na današnji dan, prije pet godina, preminuo je fra Ante Šaravanja, upravo na blagdan svoga zaštitnika, svetog Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda.

Sličnost Franjina i fra Antina životnog puta u mnogočemu je znakovita. I jedan i drugi u određenom su se trenutku života povukli od varljivosti svijeta i potpuno okrenuli Gospodinu.

„Franjo, vidiš li kako se ruši moja kuća? Hajde, obnovi je!“ bio je glas koji je sveti Franjo čuo dok se molio u crkvici svetog Damjana, a dolazio je s raspela.

Isti glas čuli su i hercegovački franjevci, u Kući koju i danas ruše hercegovački biskupi sa svojim podanicima, nastojeći ovladati onim u čemu nemaju ni trunke udjela, šireći nauk koji se temelji na laži i otmici, a koji je odavno postao suviše opasan za ovaj svijet.

Kao što je Franjo bio obnovitelj Crkve u svome vremenu, tako je i fra Ante postao obnovitelj naše Crkve u Hercegovini u našem vremenu. Za života je služio Bogu i bio na usluzi vjernicima, propovijedajući kao vrsni marijanski fratar čije su poruke razumjeli i mladi i stari, a nakon čijih se misa čovjek osjećao ispunjeno.

S oltara je znao i zagrmjeti, pozitivno šokirati i rasplakati puk.

Biskupi su ga se plašili, od pokojnih Čule i Žanića, preko Perića do Palića, s tim da posljednji nikada s njim nije zatražio razgovor, iako je za to imao vremena po dolasku u biskupiju. No, s obzirom na to da Palić uglavnom preko medija komunicira, ni to nije neko iznenađenje, kao što nije iznenađenje ni to da ništa ne radi u korist naroda jer funkcija na kojoj se nalazi nije izborna. Tu te izabere prethodnik, u ovom slučaju Ratko Perić, pa se i neradnik bez problema može snaći u takvom svijetu.

Čule i Žanić su ga poštivali. Bili su svjesni da su i sami ogrezli u grijeh slanjem dokumentiranih laži u Vatikan te su i u kažnjavanju bili blaži od svojega nasljednika, notornog Ratka Perića, čije posljedice Hercegovina i danas osjeća i čija je popularnost u Hercegovini usporediva s Komšićevom.

U svemu tome fra Ante ostao je nepokolebljiv u čvrstoj vjeri. Krist mu je bio oslonac, Marija utjeha u boli, dok mu je susret s Gospodinom Bogom bio i ostao trajna misija.

U posljednjim trenucima života, opremljen sakramentima, zazvao je svoga Gospodina i otišao mu u susret, u rano jutro, na blagdan svetog Franje, 4. listopada 2021. godine.

Danas njegov grob pohode mnogi vjernici, moleći za njegov zagovor i ozdravljenje te nalazeći utjehu u njegovim riječima, koje su i pet godina nakon njegove smrti žive i pamte se.

Grude.com