Upozorenje iz Londona cijeloj Europi: Vrijeme mira je gotovo

Kada se skupina obrambenih stručnjaka prošlog mjeseca okupila u Whitehallu, sjedištu britanske vlade, kako bi raspravljala o spremnosti Ujedinjenog Kraljevstva i saveznika za rat za koji vjeruju da bi mogao izbiti u idućih nekoliko godina, njihov je zaključak bio mračan: Nisu spremni.

Nije riječ o ratnim huškačima, već o upućenim ljudima - sadašnjim i bivšim pripadnicima oružanih snaga, dužnosnicima vlada i NATO-a te stručnjacima iz obrambene industrije. Njihovo razmišljanje temelji se na obavještajnoj procjeni da se Rusija priprema za mogući izravan sukob s Europom, piše CNN.

Promjena načina razmišljanja

Jedini način da se takav scenarij spriječi, kažu, jest osigurati da, ako do rata dođe, Europa pobijedi. Iako su ključna veća ulaganja u kronično podfinanciranu europsku obranu, stručnjaci za sigurnost sve više upozoravaju da je potrebna i velika promjena u načinu razmišljanja na svim razinama. Vrijeme je, kažu, da europske vlade uključe svoje građane i jasno im daju do znanja da je razdoblje u kojem je Europa mogla ignorirati prijetnju rata završeno.

"Mislim da postoji naznaka da su društva spremna voditi ovaj razgovor, ali mislim da također vidimo vlade koje još uvijek nisu dovoljno sigurne da bi vodile taj razgovor sa svojim javnostima", rekao je Sam Greene, profesor ruske politike na King’s Collegeu u Londonu.

Hibridni rat je već u tijeku

Među stručnjacima raste konsenzus da Rusija već vodi hibridni rat protiv Zapada, provodeći sabotaže te unoseći kaos i dezinformacije u unutarnje političke rasprave. Ukazuju na brojne dokaze, uključujući opetovana narušavanja zračnog prostora NATO-a od strane ruskih zrakoplova i dronova, ometanje GPS-a na Baltiku, kampanje dezinformacija i sabotažne napade na kritičnu infrastrukturu u više zemalja, koji su povezani s ruskim tajnim službama. Rusija je dosljedno poricala bilo kakvu umiješanost.

Greene je rekao da su ti napadi već promijenili stavove mnogih u Europi, čak i ako se neki političari ustručavaju izravno ih nazvati hibridnim ratovanjem. "Mislim da su ljudi prestrašeni, posebno kako ovo postaje vidljivije", rekao je. "Vidimo dronove izvan zračnih luka i mislim da postoji sve veći osjećaj da je vjerojatno (samo) pitanje vremena prije nego što jedan od tih dronova sruši putnički avion."

Baltički strahovi i mogući vremenski okviri

Iako Moskva nije izvela izravne napade na članice NATO-a - stručnjaci kažu da je to dijelom zato što Rusija zna da s trenutnim sposobnostima ne bi mogla poraziti savez - sve je više znakova da bi se to moglo promijeniti.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte upozorio je ranije ove godine da bi Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv NATO-a u roku od pet godina. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul ponovio je to upozorenje, rekavši da njemačke obavještajne službe vjeruju da Moskva "najkasnije do 2029. barem drži otvorenom opciju rata protiv NATO-a."

Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je početkom prosinca da, iako Rusija ne planira rat s Europom, "ako Europa iznenada želi ići u rat s nama i započne ga, mi smo spremni odmah." Konsenzus među baltičkim zemljama je da bi napad na njih mogao doći već za tri godine, a istraživači s Harvard Kennedy Schoola utvrdili su da se u predviđanjima dužnosnika najčešće spominju 2027. i 2028. godina.

Planovi na papiru, resursi na čekanju

Prepoznavanje ove prijetnje potaknulo je NATO da razvije detaljne planove za obranu od moguće ruske agresije na Baltik. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ti planovi nisu utemeljeni u stvarnosti.

"Postoji plan, s brojkama. Ali vlade ne poduzimaju potrebne korake za njegovu provedbu. Još uvijek planiramo na temelju stvari koje ne postoje", rekao je Jack Watling, viši istraživač na institutu RUSI, ističući rizik oslanjanja na "popis želja" umjesto na stvarne resurse.

Slično upozorenje stiglo je i iz Ujedinjenog Kraljevstva, gdje su stručnjaci, uključujući bivšeg čelnika NATO-a Georgea Robertsona, pozvali na hitne korake. General Richard Barrons, jedan od autora strateške revizije britanske obrane, rekao je da se mora ojačati infrastruktura, oružane snage, rezerve i civilna obrana.

"Iskreno, ne trebamo puno više analiza da nam kažu što trebamo učiniti. Problem je što to zapravo trebamo učiniti", rekao je, dodajući da "civilno društvo i naši političari" imaju druge brige.

Prema njegovoj procjeni, Ujedinjenom Kraljevstvu bi trenutnim tempom trebalo oko 10 godina da se pripremi za rat. "A naša analiza i naši saveznici nam govore, pa, možda imate tri do pet godina… tako da je ovo pitanje volje, društvene koliko i političke, a zatim i kompetencije."

Kraj "dividende mira"

Mnogi europski glavni gradovi desetljećima su jedva razmišljali o obrani. Bez velikih vojnih sukoba na kontinentu od 1945., Europa je uživala u najdužem razdoblju mira u stoljećima, što je donijelo značajnu "dividendu mira".

Vlade su mogle trošiti novac na socijalnu skrb umjesto na vojsku, oslanjajući se na Sjedinjene Držate da priskoče u pomoć ako zatreba. Uslijedila su dva oštra buđenja: američki predsjednik Donald Trump, koji je jasno poručio da se saveznici više ne mogu toliko oslanjati na SAD, i ruska invazija na Ukrajinu.

Ovaj preokret potaknuo je većinu europskih članica NATO-a da povećaju izdvajanja za obranu. Prema podacima NATO-a, 31 od 32 članice ove će godine ispuniti cilj trošenja 2% BDP-a na obranu - ogroman porast u odnosu na samo šest članica 2021. godine.

Članice su se čak dogovorile da će cilj povećati na 5% BDP-a do 2035., iako su mnogi analitičari skeptični oko ostvarenja tog cilja s obzirom na financijske pritiske s kojima se suočavaju europske zemlje.

Težak razgovor s građanima

Objasniti biračima da će možda biti potrebna preraspodjela resursa i da će se više ljudi morati pridružiti pričuvnim ili redovnim snagama nije nešto što većina političara želi učiniti. Istraživanja Eurobarometra pokazuju da je velika većina Europljana - 78% - zabrinuta za sigurnost EU-a, no obrana nije svima na vrhu liste prioriteta potrošnje.

Koliko je taj razgovor osjetljiv, pokazao je primjer načelnika francuskih oružanih snaga, generala Fabiena Mandona. Izazvao je negodovanje prošlog mjeseca kada je upozorio javnost da se zemlja mora pripremiti za moguće buduće gubitke protiv ruske agresije, rekavši da Francuska mora "prihvatiti gubitak svoje djece" kako bi "zaštitila ono što jesmo."

Europa u dva koraka: Od Baltika do Londona

Robin Potter, suradnik s britanskog instituta Chatham House, rekao je da se spremnost ljudi diljem Europe da shvate prijetnju i sudjeluju u njezinu suzbijanju značajno razlikuje. "Ako ste na istoku, ako možda graničite s Rusijom, ako ste u Poljskoj ili na Baltiku, prijetnja je tamošnjim ljudima vrlo stvarna i oni poduzimaju mnogo više koraka u smislu javnih skloništa jer misle da je rizik od zračnog napada veći", rekao je.

Švedska i Finska ažurirale su smjernice građanima o preživljavanju rata, dok su zemlje poput Litve, Latvije i Švedske ponovno uvele obvezni vojni rok. Druge, uključujući Njemačku i Poljsku, uvele su programe dobrovoljne vojne obuke.

Potter ističe da će građani s dubljim povjerenjem u institucije vjerojatnije prihvatiti žrtve za opće dobro. Kao primjer navodi nordijske države, gdje je koncept građanske dužnosti i "totalne obrane" - u kojoj svaki građanin i tvrtka postaju dio ratnog napora - duboko ukorijenjen.

"Ako ljudi osjećaju da država radi za njih, vjerojatnije su skloniji željeti nešto uzvratiti", rekao je, postavljajući pitanje može li se takav model primijeniti u društvima s niskim povjerenjem u javne institucije, poput Ujedinjenog Kraljevstva.