Zašto se požari brzo šire? Ovo drvo je jedan od krivaca, ali i mi koji smo odbacili koze i ovce

"Sinoć sam stajao na balkonu svoje kuće iznad Solina i pomislio - večeras će požar, sto posto. Takav vjetar na tako suho vrijeme, to je to", rekao je za Index Ivan Vidosavljević, upravitelj Šumarije Split, dok je danas prije podne obilazio poprište katastrofalnog požara koji je buknuo u Lokvi Rogoznici i proširio se prema Omišu.

Uski pojas uz more istočno od Omiša: Stanići - Čelina - Lokva Rogoznica - Medići - Mimice - Marušići - Pisak gorio je desetak puta u posljednjih 25 godina. I svaki put radilo se o požarima većih razmjera, stotinama hektara opožarene površine, često s velikom materijalnom štetom, a ponekad i ozlijeđenim osobama. Ali zašto baš svaki požar u omiškom priobalju prijeti katastrofalnim posljedicama? 

"Uglavnom je riječ o tome da je velik dio južne strane Omiške Dinare u privatnom vlasništvu. To je nekad bila loza i poljoprivredne parcele koje su danas zapuštene promjenom načina života. Onda se na tom području proširio samonikli alepski bor, o kojem nitko nije vodio računa. Šuma je postala pregusta i neuređena, a ni imovinsko-pravni odnosi nisu riješeni, mnogo je vlasnika na jednoj parceli", rekao je Vidosavljević za Index i nastavio:

"Upravo se vozim uz požarište i najveći dio šume koji je stradao u požaru u lipnju prošle godine uopće nije saniran. Čak ni ovaj pristupačni dio uz cestu. Međutim, treba reći da cijeli Mediteran ima isti problem. Uz ovakve suše i temperature, kakva god šuma bila, svaki će požar biti katastrofalan."

Procjena ugroženosti upozorila na scenarij prije požara

Prije samo dva mjeseca, 16. lipnja, Gradsko vijeće Omiša prihvatilo je Procjenu ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija za Omiš, dokument na 193 stranice koji je krajem 2025. sastavila splitska tvrtka Alfa Atest. Dokument na nekoliko mjesta nevjerojatno precizno opisuje upravo scenarij koji se sinoć dogodio.

"Posebno ugroženo područje od nastanka dugotrajnih i katastrofalnih šumskih požara je priobalni dio istočno od naselja Omiš do Piska", stoji na 176. stranici. Procjena kaže da je nakon velikog požara 2000. na tom području izrasla iznimno gusta borova šuma, koja je zbog zapuštenosti i nedostatka protupožarnih putova i prosjeka teško pristupačna vatrogasnim vozilima. Kao dodatni problem izričito se navodi da su ondje šume privatne i da se mjere zaštite od požara ne provode.

Prorjeđivanje četinjača i planska zamjena otpornijim vrstama

Alepski bor i inače mnogi ističu kao ključni problem za brzo širenje požara na Jadranu. Ova vrsta bora ima nekoliko osobina koje su važne za požare: krošnja, iglice i smola lako gore, a suhe iglice stvaraju debeli zapaljivi sloj na tlu. Drugi problem je monokultura. Ako se velika opožarena površina ponovno zasadi samo alepskim borom, dobiva se homogena šuma iste dobi i strukture.

Požar kroz takvu šumu može napredovati mnogo lakše nego kroz mozaik borova, makije, travnjaka i drugih mediteranskih vrsta. Posebno je problematično saditi guste borove pojaseve neposredno uz naselja, ceste i turističke objekte.

Spomenuti dokument ne označava alepski bor kao jedini ni glavni uzrok velikih požara, ali među predloženim mjerama ističe prorjeđivanje četinjača i plansku zamjenu dijela takvih šuma listačama otpornijima na požar.

Problem je, dakle, širi od same vrste stabla: riječ je o kombinaciji guste i neodržavane vegetacije, velike količine gorivog materijala, teškog terena i snažnog vjetra, koji požaru omogućuju brzo i intenzivno širenje.

"To je naša autohtona vrsta"

"Činjenica je da alepskog bora ima jako puno na Jadranu. Razlog tome je ponajprije depopulacija stanovništva u ruralnim krajevima i zanemarivanje poljoprivrede. Na nekim površinama radi se pošumljavanje tom vrstom, tamo gdje ionako ništa drugo ne bi uspjelo. Ali alepski bor nije glavni krivac za požare", rekla je za Index dr. sc. Lukrecija Butorac, predstojnica Zavoda za šumarstvo Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu:

"Alepski bor je možda u medijima najviše eksponiran jer se požari u njegovim šumama najbrže šire, ali to je naša autohtona vrsta. Analiza na Mljetu je pokazala da alepski bor ovdje raste već 3000 godina. Nije nam ga nitko donio. Osim toga, pošumljava se i sadnicama drugih vrsta borova, crnog i primorskog, samo što oni bolje uspijevaju na većim nadmorskim visinama."

I dr. Butorac ističe da se ovog ljeta pojavila kombinacija faktora koji utječu na razvoj požara: dugotrajna i intenzivna suša, rekordno visoke temperature zraka i tla te snažan vjetar. No, dodaje kako omiško područje ima i neke lokacijske specifičnosti koje otežavaju gašenje požara poput kombinacije vjetrova u kanjonima, vegetacije i konfiguracije terena.

"Ne bih optuživala alepski bor za naše probleme

"Na starim fotografijama cijela je Dalmacija u maslinicima i vinogradima. I bilo je jako puno stoke. Danas imamo pašnjake koji su se pretvorili u šume. Ali ne zbog pošumljavanja, nego zato što više nema ni ljudi ni stoke. Mi smo se svi raselili i spustili na obalu. Sad se bavimo apartmanima i turizmom i za poljoprivredu nas uopće nije briga", dodaje dr. Butorac i zaključuje:

"Dakle, ne bih optuživala alepski bor za naše probleme. On ima jako dobru meliorativnu ulogu, ali treba ga držati pod kontrolom. Ako su poljoprivredne površine obrađene, ako su okućnice održavane, onda alepski bor tu neće prirodno rasti. Ali znate, svi mi volimo hlad ispod bora..."

Index.hr
Foto: Pixsell