Preminuo je legendarni boksač George Chuvalo

U 89. godini preminuo je George Chuvalo, legendarni kanadski boksač hrvatskih, odnosno ljubuških korijena, čovjek čije je ime desetljećima bilo sinonim za nevjerojatnu izdržljivost, srce ratnika i životnu priču kakvu ne bi mogao izmisliti ni najdramatičniji filmski scenarist.

Chuvalo je preminuo u Torontu, u ustanovi za dugotrajnu skrb, nakon što se posljednjih godina borio s demencijom. Vijest o njegovoj smrti potvrdili su članovi obitelji i prijatelji, a od njega su se oprostili brojni Kanađani, sportski djelatnici i dužnosnici. Za Kanadu je bio boksačka institucija, za hrvatsko iseljeništvo ponos, a za one koji vole borilački sport – čovjek koji je ušao u ring s najvećima i ostao na nogama.

Rođen je 12. rujna 1937. u Torontu, kao sin hrvatskih iseljenika Stipana i Katice, a njegovi korijeni vežu ga za ljubuški kraj. Odrastao je u radničkoj četvrti Junction, u vremenu u kojem se život gradio čvrstim rukama, upornošću i svakodnevnom borbom. Boks ga je privukao još kao dječaka, nakon što je ugledao časopis The Ring, a prvi put u ring je ušao s deset godina. Brzo je rastao, jačao, vježbao s utezima i izrastao u snažnog teškaša koji će kasnije postati jedan od najčvršćih ljudi koje je profesionalni boks ikada vidio.

Profesionalac je postao 1956. godine. Nije imao lagan put, bilo je zastoja, pogrešnih odluka i lošeg menadžmenta, ali Chuvalo je bio od onih koji idu naprijed i kada je put zatvoren. Veliki iskorak napravio je šezdesetih godina, kada je počeo nizati važne pobjede i izborio velike mečeve u najpoznatijim boksačkim arenama. Posebno se pamti njegova pobjeda nad Dougom Jonesom u Madison Square Gardenu, a potom i tijesan poraz od Floyda Pattersona u borbi koju je časopis The Ring proglasio najboljom u 1965. godini.

Ipak, ono po čemu je George Chuvalo ostao besmrtan jest činjenica da u cijeloj profesionalnoj karijeri nikada nije bio srušen na pod. Boksao je protiv Muhammada Alija, Joea Fraziera, Georgea Foremana, Floyda Pattersona, Jerryja Quarryja i drugih velikana teške kategorije. Primao je udarce od kojih su padali i najveći, ali Chuvalo nije padao. Sudci su neke borbe prekidali, protivnici su pobjeđivali na bodove ili tehničkim prekidima, no nitko ga nikada nije poslao na pod.

Dva meča protiv Muhammada Alija posebno su obilježila njegovu karijeru. Prvi put su se susreli 1966. godine, kada je Chuvalo uskočio kao izazivač za naslov svjetskog prvaka. Mnogi mu nisu davali velike izglede, ali izdržao je svih 15 rundi s najvećim boksačem svih vremena i stekao poštovanje cijelog sportskog svijeta. Ali ga je poslije nazvao jednim od najčvršćih protivnika s kojima se borio. Chuvalo je kasnije znao reći kako je Ali nakon borbe završio u bolnici, a on otišao plesati sa suprugom. Bila je to rečenica koja je savršeno opisivala njegov karakter – tvrd, ponosan, duhovit i neslomljiv.

Njegov stil bio je jednostavan, ali zastrašujuć. Išao je naprijed, pritiskao protivnika, udarao snažno u tijelo i glavu te nikada nije pokazivao strah. Neki su govorili da ga se može zaustaviti samo dinamitom. Imao je snažan vrat, nevjerojatnu izdržljivost i mentalitet borca koji ne traži izgovore. Karijeru je završio s 73 pobjede, 18 poraza i dva neodlučena meča, uz čak 64 pobjede nokautom.

No, koliko god su udarci u ringu bili teški, život izvan ringa zadao mu je one od kojih se čovjek najteže brani. Chuvalo je nakon karijere doživio nezamislive obiteljske tragedije. Izgubio je trojicu sinova, Georgea Jr., Jesseja i Stevena, koje su odnijele droga i samoubojstvo. Nakon smrti sina Georgea Jr., život je sebi oduzela i njegova supruga Lynne, slomljena bolom koju nije mogla nositi.

Čovjek kojeg nisu uspjeli srušiti Ali, Frazier ni Foreman, morao je živjeti s gubicima koji su bili teži od svih udaraca primljenih u ringu. Upravo je zato njegova životna priča puno veća od sporta. Ona nije samo priča o boksaču koji nikada nije pao. To je priča o čovjeku koji je i nakon najvećih osobnih tragedija nastavio govoriti, upozoravati i pokušavati spasiti druge.

Godinama je obilazio škole i javno govorio mladima o opasnostima droge. Nije to činio kao moralist, nego kao otac koji je znao što znači izgubiti dijete. Njegova svjedočanstva bila su snažna jer su dolazila iz boli, ali i iz želje da se nečiji tuđi život ipak spasi.

U Kanadi je George Chuvalo ostao sportski velikan, boksačka legenda i simbol neuništivosti. U hrvatskom narodu i među Hercegovcima ostaje upamćen i kao čovjek naših korijena, potomak ljudi koji su otišli preko oceana, ali su u svijetu ostavili trag koji se ne briše.

Bio je borac koji nikada nije kleknuo u ringu, ali i čovjek koji je znao koliko život može biti nemilosrdan. Zato se njegovo ime neće pamtiti samo po mečevima, nokautima i slavnim protivnicima. Pamtit će se po rečenici koja najbolje opisuje cijeli njegov život: George Chuvalo nikada nije pao.