Preminuo fra Ante Leko

Fra Ante Leko rođen je 14. studenoga 1943. u Broćancu, u župi Posuški Gradac, od roditelja Petra i Ive, rođene Bašić. Istoga dana kršten je na Posuškom Gracu.

Pučku školu pohađao je u Broćancu od 1951. do 1955., u Donjim Andrijevcima od 1955. do 1956. te u Posušju od 1956. do 1959. Srednju školu, kao franjevački sjemeništarac, pohađao je u Zadru od 1959. do 1961. i u Dubrovniku od 1961. do 1962.

U franjevački red stupio je 13. rujna 1962. godine, kada je na Humcu obukao franjevački habit. Godinu kušnje – novicijat – proveo je na Humcu od 13. rujna 1962. do 14. rujna 1963. Jednostavne zavjete položio je 14. rujna 1963. na Humcu, a svečane 15. srpnja 1968., također na Humcu.

Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom, gdje je studirao od 1963. do 1964. Po završetku vojnoga roka, koji je obavio u Prištini, nastavio je studij u Visokom od 1966. do 1967. godine. Od 1967. do 1969. studirao je u Sarajevu, a od 1969. do 1971. u Fribourgu.

Za subđakona je zaređen 16. ožujka 1969., za đakona 23. ožujka 1969. te za svećenika 18. svibnja 1969. u Sarajevu. Svete redove podijelio mu je nadbiskup Smiljan Franjo Čekada.

Nakon završetka studija i ređenja započeo je svoje pastoralno djelovanje u Hercegovini. Bio je duhovni pomoćnik u Mostaru od 1971. do 1977. godine. Od 1977. do 1978. djelovao je kao duhovni pomoćnik u župi Ploče-Tepčići. U istoj župi je od 1978. do 1988. obnašao službu župnika. Za to vrijeme vodio je uređenje župnog stana te izgradnju filijalne crkve u Dobrom Selu.

Godine 1988. odlazi na Čerin, gdje je do 1991. služio kao župni vikar. Službu župnika na Čerinu obnašao je od 1991. do 2000. godine. U tom vremenu uređen je spomenik poginulima i nestalima u Čerinu i izgrađena crkva u Donjoj Blatnici.

Fra Ante je 2000. godine došao u Posušje gdje je djelovao kao župni vikar. U toj je službi ostao sve do smrti.

Tijekom svoga redovničkog i svećeničkog života fra Ante je gotovo šest desetljeća u duhu franjevačke poniznosti služio Bogu i Crkvi u Hercegovini, djelujući ponajviše u župnom pastoralu i katehetskom radu, koje je uvijek savjesno i odgovorno obavljao. Krasila ga je osobita revnost u izvršavanju povjerenih zaduženja, a i u svojim poznijim godinama neumorno je bio na raspolaganju vjernicima, osobito u služenju sakramenta pomirenja, objavila je Hercegovačka franjevačka provincija.