Najbogatijih 10 posto posjeduje čak 75 posto svjetskog bogatstva: Brojke otkrivaju razmjere nejednakosti

Sve veći broj svjetskih čelnika i stručnjaka podržava osnivanje Međunarodnog panela za nejednakost, neovisnog tijela koje bi prikupljalo podatke o uzrocima i posljedicama sve većeg jaza između bogatih i siromašnih te vladama predlagalo rješenja za pravedniju raspodjelu bogatstva.

Inicijativa je predstavljena na marginama prošlog zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda, a među njezinim zagovornicima je i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz. Novo tijelo trebalo bi djelovati po uzoru na Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC).

Glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je na sve veću koncentraciju bogatstva i moći te rizike koje takav trend predstavlja za društva i međunarodni sustav, piše poslovni.hr.

"Svjedočimo zapanjujućim razmjerima nejednakosti u dohotku i bogatstvu, pri čemu najbogatijih 10 posto svjetskog stanovništva danas posjeduje 75 posto ukupnog bogatstva", rekao je Guterres. Upozorio je i da bi ubrzani razvoj naprednih tehnologija mogao dodatno produbiti postojeće razlike ako bogatstvo i moć koje iz njih proizlaze ostanu u rukama malobrojnih.

Prema izvješću koje je Stiglitz izradio sa skupinom ekonomista, najbogatijih jedan posto svjetskog stanovništva prisvojio je 41 posto novostvorenog globalnog bogatstva u razdoblju od 2000. do 2024. godine. Istodobno je najsiromašnijih 50 posto stanovništva dobilo samo jedan posto.

Drugim riječima, najbogatijih jedan posto dobilo je 41 cent od svakog novog dolara bogatstva, dok je siromašnija polovica čovječanstva zajedno dobila samo jedan cent.

Prosječno bogatstvo najbogatijih jedan posto stanovništva od 2000. godine povećalo se za 1,3 milijuna američkih dolara, dok je bogatstvo najsiromašnije polovice svjetskog stanovništva u istom razdoblju poraslo u prosjeku za samo 585 dolara.

Prema podacima iz analize, čak 83 posto zemalja bilježi visoku dohodovnu nejednakost, a u njima živi 90 posto svjetskog stanovništva. Iako se nejednakost dohotka među pojedincima na globalnoj razini od 2000. godine smanjila, ponajviše zahvaljujući gospodarskom razvoju Kine, nejednakost u raspodjeli bogatstva i dalje je izrazito velika.

Nejednakost ugrožava demokraciju

Posljedice se ne ogledaju samo u gospodarskim razlikama. Oko 2,3 milijarde ljudi u svijetu suočava se s umjerenom ili teškom nesigurnošću u opskrbi hranom, a taj je broj od 2019. godine porastao za 335 milijuna.

Posebno su izražene razlike u ulaganjima u obrazovanje. Prosječna ulaganja po djetetu u supsaharskoj Africi iznose oko 200 eura prema paritetu kupovne moći, dok u Europi dosežu 7400, a u Sjevernoj Americi 9000 eura.

Problem dodatno produbljuje prijenos bogatstva s generacije na generaciju, čemu pridonosi nedovoljno učinkovito oporezivanje nasljedstva. Istodobno slabi srednji sloj, a životni izgledi mladih u velikoj mjeri ovise o prihodima i obrazovanju njihovih roditelja.

Stiglitz upozorava da nejednakost predstavlja izravnu prijetnju stabilnosti demokracije. Prema njegovim riječima, države s visokom razinom nejednakosti imaju sedam puta veće izglede za slabljenje demokratskih normi i političku nestabilnost.

Španjolski premijer Pedro Sánchez također je upozorio da nejednakost nije apstraktan pojam, nego stvarnost koja kod građana stvara nezadovoljstvo i osjećaj da sustav radi protiv njih. To je, smatra, jedan od razloga rasta popularnosti populističkih stranaka i političara.

Globalni porez za najbogatije

Među mogućim rješenjima ističu se progresivno oporezivanje, veća ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu, pravednija raspodjela poreznog tereta te snažnija međunarodna suradnja. Predlažu se i reforme globalnog financijskog sustava te učinkovitiji nadzor nad poslovanjem velikih korporacija.

Svjetski laboratorij za nejednakost, istraživačka organizacija koja okuplja znanstvenike, procjenjuje da bi čak i umjeren globalni porez od tri posto na imovinu manje od 100.000 milijunaša i milijardera mogao donijeti više od 750 milijardi dolara godišnje. Riječ je o iznosu usporedivom s ukupnim proračunima za obrazovanje u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.

Međutim, ekonomist Ljubo Jurčić smatra da je takvu inicijativu teško provesti zbog snažnog utjecaja kapitala na političke odluke.

"Sjedinjene Američke Države su čisto kapitalistička zemlja, neke od najjačih zemalja Europske unije produžena su ruka kapitala, tako da će taj prijedlog teško proći", ocijenio je Jurčić.

Dodao je kako bi za provedbu takve ideje bila potrebna velika promjena političkih okolnosti. Upozorio je i da se, unatoč općem rastu životnog standarda, razlike u raspodjeli nacionalnog dohotka i bogatstva nastavljaju povećavati.

Ideju o osnivanju Međunarodnog panela za nejednakost već su javno podržale Njemačka i Japan, a njezini zagovornici smatraju da bi neovisno međunarodno tijelo moglo pomoći u boljem razumijevanju problema i pronalaženju učinkovitijih rješenja.